ENG / DEU

Svetac dana

Sveta Uršula


Brojni vjernici, a osobito redovnice uršulinke danas svečano slave Sv. Uršulu. Prema legendi, Uršula je bila prelijepa kćerka britanskog kralja. Kad ju je engleski kraljević zaprosio ona je pristala uz uvjet da joj prije vjenčanja dopusti hodočašće u Rim, a za to vrijeme da se zaručnik pouči u kršćanskoj vjeri. Prema dogovoru Uršula je u 4. stoljeću zajedno s 11 drugarica krenula na hodočašće. U Kölnu (Kelnu) su ih presreli Huni i sve pogubili. Od tada je Uršula uz sv. Tri kralja zaštitnica grada Kölna, a vjernici je zazivaju u vrijeme ratova i da bi isprosili sretnu smrt. Oni koji zadobiju opekotine također zazivaju sv. Uršulu. A smatraju je i zaštitnicom dobrog braka, učiteljica i trgovaca suknom. U 16. je stoljeću sv. Anđela Merici (Meriči) svoj novoutemeljeni red stavila pod zaštitu sv. Uršule, pa su ove redovnice poznate pod imenom uršulinke.

Svi sveci

Damaz

Svetac Papa

Nakon smrti pape Liberija, koji je ovjekovječio svoje ime gradnjom crkve u Rimu Santa Maria Maggiore, naslijedio ga je na Petrovoj stolici njegov vjerni đakon Damaz koji je upravljao Crkvom od 366. do 384. godine. Njegov izbor je odmah suočen s poteškoćama jer je paralelno s njim izabran i protupapa, drugi papa, koji na koncu ipak prizna valjanost izbora pape Damaza. Za svog pontifikata Damaz je održao u Rimu tri sinode na kojima se raspravljalo, uz drugo, o obnovi vjerskog života u svećenstvu i Božjem narodu.

Damaz

Svetac Papa

Nakon smrti pape Liberija, koji je ovjekovječio svoje ime gradnjom crkve u Rimu Santa Maria Maggiore, naslijedio ga je na Petrovoj stolici njegov vjerni đakon Damaz koji je upravljao Crkvom od 366. do 384. godine. Njegov izbor je odmah suočen s poteškoćama jer je paralelno s njim izabran i protupapa, drugi papa, koji na koncu ipak prizna valjanost izbora pape Damaza. Za svog pontifikata Damaz je održao u Rimu tri sinode na kojima se raspravljalo, uz drugo, o obnovi vjerskog života u svećenstvu i Božjem narodu. U dogovoru s carem Teodozijem 381. saziva II. opći sabor u Carigradu na kojemu je definirano božanstvo Duha Svetoga. Nad grobovima mučenika gradio je velebne crkve. Obogatio je liturgiju uvođenjem svetkovanja crkvene godine, a također je konačno odredio kanon biblijskih knjiga, tj. onih koje su pisane Bogom nadahnute i prema tome sačinjavaju Sveto pismo.

Delfina

Blažena, udovica

Ime i lik ove blaženice bijahu naročito poznati u Francuskoj u kasnom srednjem vijeku. Ona bijaše tip dobre žene koja je posvuda oko sebe širila sjaj svoje duhovne dražesti, miomiris svojih kreposti i toplinu svoje osjećajnosti. Kod nje se nije radilo o nekoj upadnoj svetosti, o nečemu što bi u životu Crkve ostavilo tragove nečega velikog i izvanrednog.

Delfina je bila kćerka jedinica marsejskog grofa i grofice, a rodila se god. 1283. u Puy–Michelu. već je kao djevojčica bila na veliku radost i utjehu svojoj obitelji. Po tadašnjem običaju već u dobi od 12 godina zaručena je s jednim mladim plemićem koji svojom plemenitošću nije zaostajao za njom. Bio je to Elzear, sin grofa od Ariana, i već od malena primio je temeljit kršćanski odgoj.

Dionizije

Redovnik, učitelj

Ovaj je ponizni i šutljivi redovnik po svojim brojnim i učenim spisima postao vrlo rječit. Rođen je 1402. ili 1403. u današnjoj Belgiji. Završava humanističke znanosti u obližnjim gradovima. Već je od rane mladosti osjetio snažan zov za samoćom ali ga zbog mladosti nisu mogli primiti u kartuzijanske samostane. Dionizije odlazi u Koln gdje se usavršava u svetim i svjetovnim znanostima. Vrativši se u Nizozemsku bio je primljen u kartuziju. Glavni posao uz posao i ručni rad mladog, inteligentnog redovnika bilo je pisanje. Napisao je mnogo vrijednih stranica. Kasnije je imenovan prokuratorom svoga reda i bio zadužen za osnivanje novog samostana što uspješno i izvrši. Iscrpljen, molio je da ga se oslobodi svih dužnosti. Lišen tako svih odgovornosti posljednje je dane života provodio u strogoj šutnji, molitvi i kontemplaciji. Umro je na današnji dan nakon duge i teške bolesti koju je strpljivo podnosio. Pisao je biblijska, filozofska, asketska i mistična djela. Sačuvana djela svjedoče o velikom poznavanju grčkih, latinskih i arapskih filozofa. U duhovnom je nauku bio vrlo oštrouman i osoban, dakle originalan. Njegovo gotovo enciklopedijski svestrano poznavanje tolikih pisaca i njihovih djela, njihovo iskustvo u dodiru s dušama i njegovo vlastito iskustvo u želji za što višim stupnjem duhovnog života, dali su mu zasluženi naslov "doctor extaticus" - zanosni naučitelj.

Dionizije i drugovi

Sveci Mučenici

Dionizija je, prema svjedočanstvu franačkog povjesničara i biskupa Grgura Turonskoga, sredinom III. stoljeća papa sveti Fabijan poslao u Galiju da bi ondje naviještao Evanđelje. On je misionario tada posve beznačajno galo-romansko naselje zvano Lutetia Parisiorum, iz kojeg se kasnije razvio grad Pariz. Tamo je s dvojicom svojih sudrugova Rustikom i Eleuterijem za Decijeva god. 250/51. ili za Valerijanova progonstva godine 258. poginuo mučeničkom smrću. Bila mu je odrubljena glava. Pokopan je 6 kilometara dalje od pariškoga naselja. Kasnije, tj. oko god. 624., na mučenikovu je grobu bila podignuta glasovita benediktinska opatija St. Denis. Opat te opatije Hilduin oko god. 835. poistovjetio je pariškog mučenika s Dionizijem Areopagitom, koga je u Ateni obratio sveti Pavao. Bilo je to iz želje da bi se osnutak pariške biskupije vezao neposredno uz apostole. Takvih je pokušaja u srednjem vijeku bilo na sve strane.

Dominik

Svetac

Osnivač velikoga i u povijesti Crkve značajnoga reda, koji se službeno zove Red propovjednika, sv. Dominik, svetac je što ga danas slavimo. Rođen je oko g. 1175. u kastilijskom selu Caleruega, biskupije Osma, u pokrajini Burgos. Prvu je izobrazbu primio od svog rođaka arhiprezbitera, a zatim je pohađao u ono vrijeme glasovitu školu u Palenciji. Svršivši redoviti tečaj filozofije, studirao je kroz četiri godine teologiju. Već tada se odlikovao u vrlinama koje će za njega biti značajne za cijeli život: ljubav prema siromaštvu i samilost prema siromasima. Za njih je u vrijeme gladi osnovao neke vrste svratište, pa kad mu je nedostajalo novca za uzdržavanje prodao je i svoje dragocjene kodekse. Taj je čin ovako opravdao: "Zar ću ja nad mrtvim kožama studirati, dok vani na ulici moja subraća ljudi pogibaju od gladi?"

Dominik Cam

Blaženik Mučenik

Kršćanstvo je u Indokini zaliveno potocima mučeničke krvi bilo domaćih bilo stranih misionara. Jedan je od njih i blaženi Dominik Cam koji je već kao dječak primljen u "Božju kuću", kako su nazivali misijsku postaju. Dominik je osjetio Božji poziv za svećeništvom te je sretno završio teološke nauke. Kao svećenik na udivljenje svih velikom je revnošću obavljao pastirsku službu. To se pokazalo naročito kad je buknulo progonstvo protiv kršćana. 
Dominik se u početku progonstva najprije sakrio, ali je ubrzo uvidio da mu mjesto nije u sigurnom skrovištu. Njega kao pastira trebaju njegovi vjernici. Zato je počeo obilaziti te ljude, dijeliti sakramente i buditi nadu. Njegova se prisutnost i aktivnost brzo uočila pa ga je mandarin, kao predstavnik mjesne vlasti dao zatvoriti a Dominik je ubrzo odveden u glavni grad pokrajine Hung-yen.

Dominik Savio

Najmlađi svetac

Sv. Dominik Savio rođen je u Italiji 1842.g. Jednog dana, kada je imao samo četiri godine, nestao je iz kuće i njegova je majka sve pretražila da ga nađe. Našla je mališana u jednom uglu kako se moli pognute glave i sklopljenih ruku. On je već tada obavljao svoje molitve iz srca. S pet godina postao je ministrant. Sa sedam je godina primio prvu pričest. Na taj svečani dan izabrao je geslo kojeg će se držati cio život: "Radije smrt, nego grijeh!"

"Dječak, kao Dominik, koji se junački borio da se sačuva od grijeha od krštenja do kraja svog života, zaista je svetac." Rekao je papa Pijo X.

Da, Dominik je bio običan dječak s izuzetnom ljubavi prema Bogu.

Donat

Svetac Biskup

O svetom Donatu, slavnom zadarskom biskupu, pisao je već glasoviti isusovac Farlati u svom monumentalnom djelu Illyricum sacrum, izdanom u Veneciji 1775. godine. Inače prva ozbiljna vijest o svetom Donatu potječe od Eginarda u njegovom djelu Povijesni spomenici Njemačke. Mjesna zadarska predaja misli da je sveti Donat rodom Zadranin. Prema Donaldovu ljetopisu malo poslije Božića godine 805. na dvoru Karla Velikoga u Salzburgu su se sastali s mletačkim duždem Pavao, zadarski knez i Donat, zadarski biskup. On je imao posredničku ulogu između Franaka i Bizanta. Išao je u Bizant gdje je dobio na dar moći svete sirmijske mučenice Anastazije. Bilo je to godine 804. za bizantskog cara Nikefora. Sveti Donat je prenio svetičine kosti u svoj Zadar te ih pohranio u tadašnjoj katedrali svetog Petra. Kasnije katedrala bi posvećena svetoj Anastaziji, ili kako je Zadrani zovu svetoj Stošiji. Neki spominju da je sveti Donat u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog mučenika Krizonoga, po zadarski Krševana. Tim je svetinjama duhovno obogatio svoj biskupski grad i njegove crkve. Sveti Donat je umro oko godine 811. a pokopan je u velebnoj crkve Presvetog Trojstva koju je obnovio i koja je kasnije po njemu i dobila ime. Godine 1622., po volji zadarskog nadbiskupa Stelle, moći svetog Donata stavljene su pod glavni oltar. Godine 1809., nakon provale Francuza u Zadar, prenesene su kosti svetog Donata u katedralu svete Stošije gdje se i danas nalaze. Sveti Donat je zaštitnik grada Zadra, a slavi se na današnji dan.

Dujam

Svetac Mučenik Biskup

Da je taj Dujam bio biskup, svjedoči nam Rimski martirologij, a potvrđuje mozaik lateranski; da je taj mučenik živio u Dioklecijanovo doba, kaže nam nadgrobni natpis Primusa i Chronicon Paschale. A pošto po tradiciji nije bio nego jedan Dujam, taj je morao živjeti koncem III. i početkom IV. vijeka. Po Chronicon Paschale imalo bi se zaključiti da je Dujam mučen god. 299. Ipak nije tako. Poznato je da su progonstva za Dioklecijana počela 303., ali protiv svećenstva istom 304., te se smrt Dujma ima postaviti u ovu godinu. Na to nas uoblašćuje i sama smrt Petra i Marcelina, koji poginuše iste godine kao i naš Dujam; a po drugim izvorima znamo da ovi bijahu mučeni god. 304."

Stranice