ENG / DEU

Svetac dana

Sveti Euzebije


Sv. Euzebije, biskup, ubraja se među najodlučnije crkvene ličnosti u 4. stoljeću. Rođen je krajem 3. stoljeća. U vrijeme dok je još trajalo progonstvo kršćana krstio ga je papa Silvestar, a papa Julije I. posvetio ga je za biskupa u gradu Vercelliju. Svoju pastirsku službu Euzebije je izvršavao vrlo vjerno. Kada je svećenik Arije u 4. stoljeću zanijekao Kristovo božanstvo, sveti Euzebije je hrabro i odlučno branio istinu Objave. Zato ga je prognao car Konstancije koji se zauzimao za arijevsku herezu. Zbog Kristovog božanstva biskup Euzebije bio je spreman i trpjeti u čemu mu je pomogao i susret s Atanazijem koji je također nastupao protiv arijanstva. Kad je car Konstancije umro, Euzebije se vratio u svoju biskupiju i združio sve svoje svećenike u neku vrstu redovničkih zajednica kakve je upoznao u Palestini i Egiptu. Stoga augustinci štuju sv. Euzebija kao svoga utemeljitelja jer je on još prije sv. Augustina svećenike združio u zajednički život.

Svi sveci

Atanazije

Svetac Naučitelj Biskup

Atanazije je rođen u Egiptu, vjerojatno u tadašnjem glavnom gradu Aleksandriji i to oko 295. godine, dakle dok su još trajala progonstva kršćana. Zanesen kršćanskim asketskim idealima Atanazije je još kao mladić otišao u pustinju gdje je bio učenik sv. Antuna pustinjaka. Atanazijev će se teološki talent razviti za arijanske krize. Arije je bio svećenika koji je nijekao Kristovo božanstvo. Atanazije je znao da ako Krist nije Bog onda je kršćanstvo, ma kako lijepo bilo, samo ljudskoga a ne božanskog porijekla. Atanazije prati svog biskupa na I. opći sabor u Niceji gdje je bilo osuđeno arijanstvo i proglašen pravovjerni nauk o istobitnosti Sina s Ocem. Arijeva osuda na saboru nije još značila i kraj arijanstva jer će se glavna borba voditi tek kasnije. U tu će borbu Atanazije uložiti sve svoje sile, dosljednost i nepomirljivost sa zabludom i tako postati jednim od najsjajnijih likova crkvene povijesti. Aleksandrijski biskup Aleksandar umro je 17. travnja 328. a naslijedit će ga u službi Atanazije. Puk ga je primio s oduševljenjem, veličajući ga kao "vjerodostojnog kršćanina, asketu i pravog biskupa". Kao biskup morao je mnogo trpjeti. Bio je klevetan, proganjan: četiri puta prognan iz svoje biskupije. No, svojim je spisima i govorima branio pravovjeran nauk spreman za njega žrtvovati i vlastiti život. Umro je u noći između 2. i 3. svibnja 373. naravnom smrću.

Augustin

Svetac

Augustin se rodio 13. studenoga 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji. Danas je to mjesto u Alžiru, a zove se Souk Ahras. Njegov otac bijaše mali posjednik, ali imanje je zbog velikih poreza donosilo sve manje prihoda. Zato će Augustin moći na škole samo uz obilnu pomoć jednog svog zaštitnika. To je za njega bilo ponižavajuće i on je tu milostinju doduše primio, ali je ipak bio ranjen u svojem ponosu. Neki misle da mu je ta okolnost utisnula u dušu onu silnu osjetljivost, koja će za njega biti karakteristična kroz cijeli život. Dok je njegov otac, Patricije, bio poganin, majka mu je Monika bila gorljiva kršćanka (jedan pisac veli "fantastična"), prava vjernica. Augustin je bio veoma živahan duh, iznimno temperamentan, prekomjerno osjetljiv, slabo discipliniran učenik, odviše svjestan da mu učenje ide lako i da se prema tome ne treba naprezati. Prve razrede škole završio je u rodnoj Tagasti. Nakon toga je pošao u Madauru gdje je pohađao predavanja nekog gramatika da bi se na taj način pripremio za zvanje govornika. Homer i grčki jezik ne učiniše na njega baš neki jači dojam. No zato se zanosio i bio oduševljen za rimskog pjesnika Vergilija. Lio je suze čitajući o nesreći kraljice Didone. Kad je Augustinu bilo 16 godina, ponestalo mu je novca pa se iz Madaure morao vratiti kući. Taj prisilni povratak na njega nije dobro djelovao i on se pridružio jednoj bandi mladih izgrednika razbijača. Na sreću, to nije dugo potrajalo. Zahvaljujući svome dobrotvoru, mogao je nastaviti nauke i to u Kartagi, gdje je bujao razvratan i pokvaren život, a u tu je močvaru i on uronio. Našao si je "prijateljicu", s njom podržavao nezakonite veze te imao sina Adeodata. Uz Kartagu ga je držala ne samo želja za naukom već i žarka ljubav prema djevojci.

Augustin apostol Engleske

Svetac

O životu svetog Augustina, koji stoji na počecima pokrštavanja engleskoga naroda, prije njegova poslanstva u Englesku g. 596., ne znamo gotovo ništa osim jedne dragocjene pojedinosti da je bio "syncellus" sv. Grgura Velikoga. To znači da je skupa s njime stanovao u istom samostanu, vjerojatno u sobi odmah do njegove. Biti uz redovnika takvoga formata kakav je bio Grgur Veliki, jedan od četvorice zapadnih velikih Otaca, značilo je za Augustina, sigurno, veoma mnogo.
Kad je Grgur Veliki g. 590. postao papa, počeo je pomalo razmišljati o misijama na britanskom otoku među bjeloputim Anglima. Za tu veoma tešku i delikatnu misiju izabrao je Augustina, koga je iz redovničkih dana dobro poznavao, i poslao ga onamo s još 40 monaha. Na prvom putovanju Augustin, došavši u Aix-en-Provence, u Galiji, i čuvši ondje loše vijesti o zemlji i stanovnicima Velike Britanije, osjeti u duši strah i vrati se natrag u Rim. 

Augustin Kažotić

Blaženik

Sveti biskupe Augustine, diko Trogira, svjetlosti Zagreba, slavo hrvatskog naroda, brani svoje štovatelje pomocima nebeske milosti!« Tako Crkva danas pjeva u antifoni vecernjega hvalospjeva, oznacujuci dva grada usko povezana sa životom našega blaženika, velicajuci ga kao slavnoga sina hrvatskoga katolickoga naroda. Da, bez ikakva pretjerivanja Augustin Kažotic je jedan od duhovnih velikana naše trinaeststoljetne kršcanske domaje. Pišuci o njemu u I. svesku Biblioteke svetaca, Carlo Sisto kaže da se rodio u Trogiru, u Dalmaciji oko g. 1260., da je po narodnosti Hrvat te da mu se majka zvala Radoslava. Augustin je djetinjstvo i prvu mladost proveo u svome lijepom rodnom gradu, a onda, cuvši Božji glas, stupio u red svetoga Dominika.

Badnjak

Evo nas napokon na pragu Božića. Pokušat ćemo mirno i trijezno uživjeti se u povijesni događaj Kristova rođenja. Sveti Luka prikazuje ga u tri čina: 

1) Kristovo rođenje u Betlehemu. 2) Poruka anđela. 3) Poklon pastira. 

Najprije ćemo navesti čitav biblijski tekst, a onda ćemo dati mali komentar. 

»U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih. 

Barbara

Svetica

Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod svete Barbare moramo priznati da znamo jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti, već smo upućeni na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika. Pri tom je, također, dobro imati na pameti ono što kaže Hans Hammeler, koji je napisao veliku knjigu o svecima, da vjera ima drugo vrednovanje nego razum. Vjera u moćni zagovor svetaca uvrstila je svetu Barbaru medu 14 velikih pomoćnika u nevoljama. Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Znamo koliko je tu svetu djevicu štovao mladi poljski svetac sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću.

Barnaba

Svetac Apostol

Prema mišljenju poznatog bibličara, isusovca, milanskog nadbiskupa, kardinala Karla Martinija, između Duha Svetoga i apostolskoga svjedočenja postoji veoma uska veza. Duh Sveti je onaj koji čovjeka preobražava iznutra i na taj ga način osposobljava da se po karizmatičkim darovima otvori svakoj vrsti apostolske aktivnosti. A zato i svojima dijeli ove darove: "ljubav, radost; mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost, uzdržljivost" (Gal 5,22). Duh Sveti s plodovima Duha bio je naročito prisutan u svetom apostolu Barnabi. Za njega je sv. Luka u Djelima apostolskim zapisao: "Bijaše on dobar čovjek, pun Duha Svetoga i vjere" (Dj 11,24). Na drugome mjestu hvali se njegova darežljivost, što je opet plod Duha: "Tako je Josip, koga apostoli prozvaše Barnaba - što znači sin utjehe - levit, rodom s Cipra, posjedovao njivu, koju prodade i novac donese te ga stavi pred noge apostolima" (Dj 4,36-37).

Bartol

Svetac Apostol

U listama svetih apostola spominje se i sv. Bartol. Spominje ga Matejevo, Markovo i Lukino evanđelje te Djela apostolska. Njegovo se ime izvodi od "Bar Talmaj", a što znači Talmajev sin. Odatle njegovo latinizirano ime Bartholomaeus, naški Bartolomej ili pučki Bartol.

Sv. Ivan Evanđelist, opisujući svjedočanstvo prvih učenika, navodi i zanimljiv susret najprije između Filipa i Natanaela, a zatim između Isusa i Natanaela. Evo toga susreta!

"Filip susretne Natanaela i rekne mu: 'Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.' - 'Iz Nazareta može li što dobro izići?' reče mu Natanael. 'Dođi i vidi!' odvrati mu Filip.

Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski

Sveci Biskupi

Sveti Bazilije Veliki otac je i utemeljitelj kršćanskog redovništva na istoku. U njegovo pravilo o redovničkom životu ugledali su se kasnije svi veliki utemeljitelji redova. On je bio duboka redovnička duša i zato su mu pisana djela puna onoga što može unapređivati pravi redovnički život. On dobro zna da bez molitve i raznih pobožnih vježbi ne može biti redovničkog života. Sv. Bazilije spada u četiri najveća istočna oca. Obnovljeni kalendar slavi danas zajednički spomendan i sv. Grgura Nazijanskog, kao što su za života bili nerazdvojni tako ih i Crkva časti zajedničkim spomendanom. Sv. Grgur je rođen 330. godine u Maloj Aziji. Skupa s Bazilijem studira, a pobožnost i iste misli združe ih u nerazdvojno prijateljstvo. I Bazilije i Grgur moraju napustiti omiljenu samoću i preuzeti biskupske stolice u Cezareji i Carigaradu. Grgur je zbog zavisti kolega i optužbi da se sam nametnuo na biskupsku stolicu morao poći i preuzeti malu biskupiju u Nazijanu gdje je imao više vremena za molitvu, razmišljanje i pisanje. Od sv. Grgura ostalo nam je 500 pisama i 240 poslanica. Umro je 9. svibnja 389 ili 390. godine. 

Benedikt

Svetac, zaštitnik Europe

Sveti Benedikt je umro 21. ožujka 547. i njegov se blagdan stoljećima slavio na taj dan. No kako je u Korizmi slavljenje svetaca suzdržano, blagdan je sv. Benedikta premješten na današnji dan, da mu se može nesmetano posvetiti dolična i zaslužena pažnja. Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino.

Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i jedan od najvećih velikana zapadnog redovništva, zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće.

Stranice