ENG / DEU

Svetac dana

Sveti Kuzma i Damjan


Danas Crkva slavi mučenike, svete Kuzmu i Damjana. Legenda kaže da su bili blizanci arapskog podrijetla koji su besplatno liječili ljude i životinje i tako mnoge preveli na kršćanstvo. Mučeni su u Egeju za vrijeme Dioklecijanovih progona 304. godine. Prema legendi, nije im naudila ni vatra, ni kamenovanje, ni strijele pa su im odrubili glave. I nakon smrti liječili su one koji su ih u molitvama zazivali. Stoga ih kao svoje zaštitnike časte liječnici i apotekari.

Svi sveci

Adolf

Svetac, biskup

Adolf je bio sin grofa od Tecklenburga u Vestfaliji. Rodio se negdje oko godine 1185. Veoma mlad stupio je u kler kölnske nadbiskupije te doskora postao kanonik. Jednog je dana posjetio samostan cistercita u Altenkampu. Tu ga je čekala naročita milost. Potresen primjerom redovnika, koji su u molitvi i pokori težili za kršćanskom savršenošću, i sam zamoli da bude primljen u red. No nije dugo uživao samostanski mir. Već godine 1217. izabran je za biskupa u Osnabrücku.

Agata

Svetica Mučenica Djevica

Kult je svete Agate, djevice i mučenice, već zarana bio veoma raširen, ali su stvarni podaci o njezinu životu prilično škrti. Sporno je i njezino rodno mjesto. U raznim kalendarima i martirologijima spominje se gotovo uvijek Catania, na Siciliji. Svetica je živjela u prvoj polovici III. stoljeća a pretrpjela je mučeništvo za vrijeme cara Decija 5. veljače 251. godine. Prema legendarnim podacima potjecala je iz bogate i plemenite obitelji. Već kao djevojčica učinila je zavjet djevičanstva. Da ga obrani, morala se mnogo boriti, ali je iz svih borba izašla kao pobjednica. Kad je objavljen Decijev ukaz protiv kršćana, neki Kvintijan, znajući da je Agata kršćanka, dao je nalog da je uhvate i povjere nekoj pokvarenoj ženi. Ta je imala zadatak pokvariti Agatu. Pri tom se služila obećanjima kao i prijetnjama. Na sve to Agataje, krijepeći se neprestanom molitvom, ostajala postojana u dobru. Kvintijan, vidjevši izjalovljen pokušaj, dao ju je dovesti pred sud. U preslušavanjima je pokazala čvrstoću i neustrašivu vjeru. Tada su je stavili na muke. No i muke ne mogoše je slomiti. Ostala je postojana u vjeri i za nju poginula.

Agaton

Svetac Papa

O životu pape Agatona, kojega se crkva u svom kalendaru prisjeća na današnji dan, znamo jako malo. Kao papa na čelu crkve stajao je od godine 678. do 681. Papa Agaton, podrijetlom Sicilijanac, održao je u Rimu o Uskrsu 680. god. crkveni sabor s kojega je poslao poslanicu caru Konstantinu IV. u Carigrad. Uz papu poslanicu je potpisalo svih 125 prisutnih biskupa, među kojima i biskup iz Istre. Za hrvatski je narod ovaj podatak veoma bitan i iz ovoga se pisma vidi da su godine 680. među nekim slavenskim narodima djelovali biskupi, što znači da je taj narod čak i prije ove godine primio kršćanstvo. Taj narod može biti samo hrvatski jer su ostali slavenski narodi pokrštavani tek pod konac VIII. st. i početkom IX. st. a prema Agatonovoj poslanici već 680. god. među Hrvatima djeluje više biskupa i Hrvati su već u ovom razdoblju bili kršćani. Ovaj sveti papa, o kojem imamo jako malo biografskih podataka, jako je važan za povijesno utvrđivanje činjenica o ranom širenju kršćanstva na prostorima koje su tada naseljavali Hrvati.

Agneza (Janja)

Svetica Mučenica Djevica

Agneza (grč. hagne: čist, nevin; lat. agnus: janje) je prema predaji bila Rimljanka plemenita roda. Krštenje je primila u ranoj dječjoj dobi. Kao djevojčica od 13 g. podnijela je mučeništvo za vrijeme cara Valerijana 258./9., ili Dioklecijana 304. g. Već u IV. st. rašireno je njezino štovanje. Najstarije liturgijske knjige spominju njezino ime u misnome kanonu. Tijekom vremena mnoge legende su ukrasile njezin život. Najraniji umjetnički prikazi Agnezu prikazuju bez ikakvih ikonografskih atributa. Takav lik nalazimo na mramornom oltaru njezine crkve u Rimu izvan zidina. Kasnije uz nju nalazimo i janje prikazano kao simbol Isusa Krista. U pratnji janjeta ona se ukazala svojim roditeljima 8 dana poslije svoje smrti. Umjetnici ju prikazuju kao lijepu i mladu djevojku s bujnom dugom kosom koja skriva njezino golo tijelo. Njezini mučitelji su je htjeli izvrgnuti sramu skidajući joj odjeću. Agneza je molila Boga da joj tijelo ostane netaknuto za Krista. Prema jednoj legendi tada joj je kosa narasla, a s neba je dobila bijelu, sjajnu haljinu.

Agneza od Montepulicana

Svetica

Ova je svetica rođena u plemićkoj obitelji u Italiji u drugoj polovini XII. stoljeća. Točan datum rođenja nije poznat. Već s 9 godina Agneza stupa među dominikanke. Pokazivala je izvanredne znakove svetosti, pa su je već s 15 godina sestre izabrale za poglavaricu. Glas se o njoj posvuda vrlo brzo raširio. Stoga jednog dana dođe izaslanstvo iz njezina zavičaja, iz grada Montepulciana, moleći je da se vrati u svoj rodni kraj i ondje osnuje samostan. Svetica je u tome prepoznala Božji glas te pošla u Montepulciano. Ondje je započela s gradnjom crkve i samostana Santa Maria Novella. I tu je izabrana za poglavaricu novonastale redovničke zajednice te je u toj službi ostala sve do svoje smrti 20. travnja 1317. Agneza je bila obasuta mnogim izvanrednim darovima, ali je uza sve to uvijek ostala ponizna i jednostavna, bez uznositosti, što je uvijek znak da je Bog na djelu. Agnezu iz Montepulciana proglasio je svetom 10. prosinca 1726. papa Benedikt XIII. U talijanskoj umjetnosti Agnezu često prikazuju s drugim dvjema kasnijim svetim dominikankama: Katarinom Sijenskom i Ružom Limskom.

Akvila i Priscila

Sveci

To se dvoje svetaca može dičiti da su bili suradnici svetog Pavla. U tome je njihova posebnost i slava. Oni bijahu bračni par, Židovi, koji postadoše kršćani, zbog svoje revnosti veoma dragi svetom Pavlu. U Novom zavjetu spominju se na više mjesta.

Sv. Luka u Djelima apostolskim, opisujući drugo misijsko putovanje svetog Pavla, piše: "Poslije toga Pavao ode iz Atene i dođe u Korint. Tu nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji je malo prije došao iz Italije zajedno sa svojom ženom Priscilom, jer Klaudije bijaše izdao naredbu da se svi Židovi udalje iz Rima. On ih pohodi pa, kako je bio istoga zanata, nastanio se kod njih i radio. A bijahu sedlari po zanatu" (18,2-3).

Albert Veliki

Svetac Naučitelj Biskup

Albert je rođen 1206. godine u pokrajini Žvapskoj, a sa 16 godina odlazi u Padovu na studije. Tamo se upoznaje sa idealima redovničkog života i 1229. godine oblači dominikansko odijelo. Uočavajući njegovu ogromnu nadarenost za učenje poglavari ga šalju u Koeln a potom po raznim svjetskim učilištima toga doba gdje je zapanjivao svojom briljantnom inteligencijom u skoro svim područjima tadašnje znanosti. Rim ga postavi za biskupa u Regensburgu a Slbert nakon 3 godine traži da ga se razriješi ove dužnosti. nakon razrješenja opet se posvećuje poučavanju u Kolenu i redovničkom životu. Njegov najslavniji i najpoznatiji učenik bio je sv. Toma Akvinski. Umire u Koelnu na današnji dan 1280. godine. Svecem ga je proglasio tek 1931. godine papa Pio XI. Među skolastičkim naučiteljima ovaj svetac nosi naslov "doctor universalis" - sveopći učitelj.

Albin

Svetac, Biskup

Današnji svetac je rođen oko godine 469. u Vannesu, u Bretanji, i to u plemičkoj obitelji. Postao je monah, a godine 504. opat samostana u Tincillacu. Kroz gotovo četvrt stoljeća mudro i sveto vodio je svoju opatiju pa nije ni čudo da se glas o njegovim vrlinama raširio daleko i široko. Taj dobar glas je pridonio da je na želju naroda izabran za biskupa u Angersu, premda se tome vrlo opirao. Postavši biskupom naročito se istaknuo u borbi protiv jednog prilično raširenog ćudorednog zla. Bile su to incestuozne, tj. rodbinske ženidbe među plemićima. Sv. Albin kao biskup sudjelovao je na pokrajinskom saboru godine 538. i 541. u Orleansu.

Aleksandar Aleksandrijski

Svetac

Sveti Aleksandar, aleksandrijski patrijarh, naslijedio je Achillasa godine 313. a umro je 18. travnja 328. Od godine 318. do 323. vodio je dogmatsku borbu protiv svećenika Arija koji je nijekao Kristovo Božanstvo. Osudio je njegovo učenje brojnim pismima, a neka su sačuvana. Aleksandar je odigrao i veliku ulogu na saboru u Niceji a isti je sabor potvrdio njegovu vlast nad Egiptom, Libijom i Pentapolisom. Kad je riječ o sv. Aleksandru, aleksandrijskom patrijarhu, možemo mirne duše ustvrditi da se radi o velikom čovjeku koji je u vremenima arijanske krize odigrao veliku i pozitivnu ulogu. Aleksandru je u borbi protiv arijanaca pomagao njegov đakon Atanazije, kasnije njegov nasljednik i veliki svetac te crkveni naučitelj.

Aleksije

Svetac

Aleksije potjecaše iz jedne odlične plemićke obitelji u Rimu. Mlad, lijep, bogat, na dan je svoga vjenčanja iz žarke ljubavi prema Isusu Kristu, a na poseban Božji poticaj, ostavio netaknutu svoju zaručnicu te kao hodočasnik pošao na hodočašće u najglasovitija svetišta kršćanstva. Kad je već 17 godina posve nepoznat proveo na svome hodočašću i u Edesi u Siriji bio od jedne slike Majke Božje nagovoren svojim imenom, dakle i prepoznat, on se odmah ukrca u lađu te ostavi taj kraj. Želio je i dalje ostati nepoznat.<--break->

Stranice