english deutsch

Leon IX

Svetac Papa

Jedan od vrlo zaslužnih papa za obnovu Crkve u XI. stoljeću bio je sveti Leon IX. Pohađajući škole, zbog dobre naravi Bruno, kasniji Papa, stekao je mnogo prijatelja. Postavši svećenikom pozvan je na carski dvor na kojem se susreće s velikim svijetom politike i carstva, a pomalo i Crkve u odnosu prema državi. Za Bruninu osjetljivu narav bilo je bolno saznanje da veliki dio svećenika živi posve svjetovnog duha. Žalio je što car postavlja biskupe i opate kao svoje državne činovnike po principu tko više plati dobije veći položaj. Kada mu je bilo 24 godine poslanstvo grada Toula zatraži od njega da im postane biskup. Car je imao s Brunom druge planove ali on prihvati siromašnu biskupiju na rubu carstva. Kroz pune 22 godine biskupovanja Bruno je ulagao sve svoje snage za dobrobit i obnovu svoje biskupije. U kolovozu 1048. samo nakon 23 dana vladavine umro je papa Damaz II. Pravo imenovanja novog pape imao je njemački car, koji je ujedno bio i rimski car. Car i njegovi biskupi jednoglasno izaberu Bruna koji se tome opirao. U isto vrijeme u rimu su izabrali za papu Halinarda iz Lyona. Bruno je tražio kao preduvjet da prihvati papinstvo da ga za papu izabere i rimski kler i puk. Kao pokornik i hodočasnik Bruno se zaputi u Rim gdje ga puk i kler, potaknut njegovom dobrotom izabere za papu i on uzima ime Leon IX.

Marija od Utjelovljenja

Blažena

Blažena Marija je rođena 1. veljače 1566. u Parizu te djetinjstvo proživljava u jeku sukoba između kalvinističkih hugenota i katoličke stranke. Djetinjstvo provodi kod sestara klarisa te se u njoj rađa želja za redovničkim životom. Međutim, roditelji su imali duge planove, morala je postati madame Acarie. Iako se udala preko volje, u 30 godina bračnog života bila je uzorna žena i majka, mila Bogu i ljudima. Kroz te je godine učila kako se svetost može postizati i izvan samostana. U tom joj je mnogo pomogao sv. Franjo Saleški, koji ju je duhovno vodio. U jesen 1601. čitala je duhovne spise sv. Terezije Avilske, koji su je tako snažno zahvatili da je odlučila njezinu redovničku obnovu Karmela uvesti u Francusku.

Rudolf iz Berna

Blaženik

Mnogi dokumenti iz starih vremena bilježe jedan grozan čin koji se dogodio 1294. godine. Ovo zlodjelo pripisano je židovskoj općini, ili, bolje reći, nekim njezinim članovima. Oni su u neki rov odvukli jednog kršćanskog dječaka pa, da se izrugaju Kristovoj muci, razapeli su ga i ostavili na križu da izdahne. Iako su te nedjelo njegovi počinitelji držali u tajnosti, ono je ipak došlo na vidjelo. Grad Bern i njegov kler smatrali su dječaka pravim mučenikom pa su ga uz velike počasti pokopali u glavnoj crkvi blizu oltara svetog Križa. Taj oltar vjernici su kasnije prozvali "Oltar svetog Rudolfa" jer su neki od njih na njegov zagovor bili uslišani u svojim molitvama. Spomenuta je crkva s mučenikovim tijelom godine 1485. porušena, a na njezinu mjestu je sagrađena veća i ljepša. Tijelo je mučenikovo stavljeno u lijes te na oltaru svetog Križa vjernicima izloženo na štovanje. Godine 1528. za vrijeme reformacije kalvini su opustošili uz druge i tu crkvu te porušili oltar. Relikvije mučenika Rudolfa izvađene su iz lijesa, sahranjene u zemlju i tako im je nestao svaki trag. Crkva Rudolfa nikada nije službeno proglasila svetim. Jedino se zna da je u biskupiji Basel u njegovu čast bio sastavljen časoslov te u mjesni kalendar uveden i njegov blagdan.

Benedikt Josip Labre

Svetac

Današnji je svetac rođen u Francuskoj kao prvijenac od petnaestero djece. Benedikt je polazio mjesnu školu koju je vodio kapelan. Dječak nije bio naročito nadaren, ali ga je zato već od malena resila neka neobična ozbiljnost. Kad mu je bilo 12 godina polazi svome ujaku i kumu koji je bio župnik i ondje luči latinski u nadi da bi mogao postati svećenik. Sa 16 godina Benedikt izrazi želju da pođe u trapistički samostan čemu se opirala cijela obitelj. Drugi ujak koji je također bio svećenik savjetuje da Benedikt krene u kartuzijance ali ga oni ne primiše. Benedikt je i dalje tražio svoje mjesto pa je tako za vrijeme ciče zime prepješačio 280 kilometara do trapističke opatije ali je i tu bio odbijen. Tada ode u kartuziju gdje ostade na kušnji 6 tjedana, ali je ne izdrža. Napokon ulazi u cistercitski samostan ali ga njegovi pretpostavljeni proglasiše neprikladnim jer im se činio odviše mirnim, smatrali su da nije dovoljno uravnotežen te da je premalo svet. Eto, tako su ljudi sudili o budućemu svecu. 

Petar Barbarić

Sluga Božji

Sluga Božji Petar Barbarić rođen je 19. svibnja 1874. u Žiljevištima, župa Klobuk u brojnoj obitelji. Njegovi su roditelji bili pobožni i bogobojazni ljudi. Vjera, molitva, nedjeljna misa, post, slavljenje blagdana bile su stvarnosti koje se same po sebi razumiju, s kojima se živjelo u ovoj obitelji. Veliku pobožnost roditelji su usadili u svoju djecu pa najstariji sin postade franjevac, a Petar pođe u travničko sjemenište. Velike pobožnosti, Petar je bio željan znanja i rado se družio s knjigom. Kad mu je bilo 12 godina otvorena je u Veljacima osnovna škola . Među njezinim prvim đacima bio je Petar Barbarić. Bio je najbolji učenik i za dvije godine uspio je odličnim uspjehom završiti četiri razreda škole.

Lidvina

Svetica, patnica

Bolesnici i patnici naći će u svetoj Lidvini krasan uzor kako se podnosi dugogodišnja patnja. Kroz 38 godina podnosila je strpljivo i Bogu odano tešku bolest i tako na svom tijelu nadopunjavala ono što još nedostaje Kristovim mukama i tako postala vjerna zaručnica Krista Patnika. Lidvina, jedino žensko između devetero djece, potjecala je iz skromne obitelji. Vedre naravi stekla je brojne prijatelje. Kada su je roditelji planirali udati, a bila je izuzetne tjelesne ljepote, izjavila je da ima druge misli te da na razmišlja o udaji. Roditelji udovolje njenoj želji. U zimi godine 1395/96. nakon teške bolesti jako je oslabila. Na poziv prijateljica, onako iscrpljena, odlazi na klizanje na kojem nepažnjom jedne prijateljice padne i slomi rebro.

Martin I

Svetac Mučenik Biskup

Sveti Martin je upravljao Crkvom od 649. do 656. godine. Rođen je u Todi, u Umbriji, upisan među rimske klerike a 649. izabran je za papu. Čim je postao papa, odmah je u listopadu 649. održao dobro posjećenu Lateransku sinodu na kojoj je osuđeno učenje da je u Kristu samo jedna volja. Papa Martin I. neumorno je nastojao da budu posvuda prihvaćeni zaključci ove sinode i time je došao u sukob s politikom cara Konstansa II. Još za vrijeme Lateranske sinode bizantski namjesnik Olimpije nastojao se domoći Pape, kojega je smatrao nezakonitim jer nije tražio potvrdu svoga izbora od cara.

Julije I.

Svetac, Papa

Rođen je u 3. stoljeću u Rimu. Nakon smrti pape sv. Marka izabran je Julije 6. veljače 337. g. Bio je dobre naravi. Dva mjeseca poslije umro je car Konstantin koji je Milanskim ediktom dao Crkvi slobodu, ali se puno i uplitao u crkvene poslove. Njega su naslijedila trojica njegovih sinova. Konstancije i Konstant su postali carevi Istoka i Zapada, a Konstantin II. je pogubljen. U to vrijeme je Papa razvijao pastoralni rad. Sv. Atanazije mogao se vratiti iz izgnanstva 337. g. Dok je biskup Atanazije bio zatočenik, krivovjerci arijanske sljedbe izabrali su drugoga biskupa.

Zenon

Svetac Biskup

Današnji svetac, sv. Zenon osmi je po redu biskup grada Verone. Po svemu sudeći izgleda da nije bio rodom iz Verone nego iz Afrike. Iz njegovih brojnih spisa možemo crpiti dragocjene podatke o pastoralnoj djelatnosti njegove biskupije u to vrijeme. Bio je poznati propovjednik koji je obraćao veliki broj slušatelja. Nije dopuštao da se olako dijele sakramenti. Krštenje je mogao primiti samo onaj tko je prije dolično pripravljen. Sveti biskup Zenon mnogo je revnovao oko pridizanja klera i puka u vjeri i kršćanskom životu. To je činio ne samo riječima već još više svojim životom i djelima. Davao je odličan primjer u kršćanskim krepostima, a osobito u ljubavi, poniznosti, siromaštvu te darežljivosti prema siromasima i potrebnima. 

Stanislav

Svetac Mučenik Biskup

Roditelji su današnjeg sveca, sv. Stanislava, naprosto izmolili molitvom i milostinjom. Kako nisu mogli imati djece 30 godina molili su za porod i bili uslišani. Sveti Stanislav rođen je oko godine 1030. u Poljskoj. Kako je Stanislav bio dobre naravi i sklon pobožnosti i znaju, poslao ga je njegov otac, koji je bio plemić, na studije teologije i prava u Pariz. Vrativši se sa studija, drage roditelje više nije našao na životu. Svoju baštinu podijelio je siromasima te stupio u krakovski stolni kaptol. Biskup Lambert zaredio ga je za svećenika. Iako je bio mlad, brzo se izdigao nad drugim članovima kaptola i to propovijedanjem, učenošću i pomaganjem svima koji su bili u nevolji. Godine 1071. naslijedio je biskupa Lamberta na krakovskoj biskupskoj stolici. Kao dobar pastir predvodio je biskupiju, pomagao siromahe i veliku brigu vodio o svom kleru. Budući da je prekoravao kralja Boleslava II. zbog njegova sablažnjivog brakolomstva, ubio ga je sam kralj, i to za vrijeme svete mise. Mučenikovo tijelo počiva u katedrali u Krakovu, a Poljska ga slavi i zaziva kao svog zaštitnika. 

Stranice