english deutsch

Filet, Lidija i drugovi

Sveci Mučenici

Umrli su 121.g. Filet, Lidija, Macedo, Teoprepius(Teoprepides), Amfilokius i Kronidas, umrli su kao mučenici pod Hadrijanom. Rimski martirologiji kažu da je Filetus bio senator, Lidija njegova žena, Macedo i Teoprepius, njihovi sinovi, Amfilokius kapetan a Kronidas pisar.

Montan i Maksima

Sveci mučenici

Za vrijeme Dioklecijanova progonstva godine 304. sklonio se u Sirmij svećenik Montan sa svojom ženom Maksimom. Tu je bio nepoznat. Međutim, prijavljen kao kršćanin, uhvaćen je zajedno sa svojom suprugom, Kvadratom, Teodozijem, Emanuelom i 40 drugih, mučen i bačen u Savu. I to je sve što znamo o tim svetim mučenicima. 

Blagovijest

Svetkovina

"Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom."

(1 Kor 27-29)

Ova Pavlova poruka možda i najbolje govori o veličanstvenom Božijem djelu izvedenom na još čudesniji način. Bog, veliki i svemoguć, izabira neznatno i prezreno da spasi svijet. Nema tu blistavih čuda, zastrašujućih manihestacija Božije moći, vojski anđela koje bi silazile sa nebesa - ne, poslednju fazu povijesti spasenja Bog otpočinje riječima upučenim poniznoj židovskoj djevojci, stvorenju koje je u židovskom društvu zajedno sa svim drugim ženama bilo na skoro najnižoj društvenoj ljestvici.

Katarina Švedska

Svetica Djevica

Katarina Švedska, kćerka svete Brigite, nije nikad službeno proglašena svetom, ali se ipak već stoljećima štuje kao svetica.  Crkva je to štovanje bar neizravno potvrdila. Tako je papa Inocent VIII. godine 1484. dopustio da se Katarinu Ulfsdotter - prezime Katarine Švedske - smije smatrati kao suutemeljiteljicu reda svete Brigite. Time je Papa a da možda i nije htio - izrekao značenje te svete žene. Ona stoji u sjeni svoje svete majke, slavne svete Brigite, te nastavlja njezino djelo.

Katarina se rodila negdje oko godine 1331. kao četvrto od osmero djece Ulfa Gudmarssona i Brigite. Prezime je dobila prema tradicijama švedskih obitelji. Vrlo rano je bila zaručena s Egardom von Kyrenom, ali su oboje suglasno odlučili živjeti u potpunoj uzdržljivosti, što u srednjem vijeku nije bilo ništa neobično.

Turibije Mongrovejski

Svetac

Današnji je svetac rođen 18. studenoga 1538. u malom španjolskom selu. Studirao je u mnogim mjestima a u prosincu 1573. imenovan je inkizitorom u Granadi. Iako je još uvijek bio laik, svoju je službu obavljao vrlo ozbiljno, odgovorno i obazrivo. Životopisci hvale njegovu pobožnost, askezu, osjećaj za pravednost te ljubav prema siromasima. Evangelizacija je nakon Tridentskog sabora uzela velikog maha te je tako npr. sveobuhvatno evangeliziranje Meksika bilo završeno za manje od devet godina nakon Tridenta. Žpanjolski kralj Filip II. smatrao je svojom dužnošću da u svojim kolonijama zasadi Kristov križ. Kralju je oko zapelo za mladog Turibija i želio je da taj savjesni, pobožni pravnik, premda još laik, postane nadbiskup u Limi. Turibije koji nije studirao teologiju iz osjećaja odgovornosti odbio je tu ponudu. No 21. ožujka 1579. kralj je imao već u rukama dokument o Turibijevu imenovanju za nadbiskupa u Limi. Došavši u svoju nadbiskupiju novi se nadbiskup sav dao na posao. Borio se protiv raznih nepravdi i zato se često sukobljavao s velikašima. Uz veliki socijalni rad podizao je crkve, redovničke kuće, bolnice a 1591. osnovao je i prvo sjemenište u novom svijetu. U drugom dijelu svoga biskupovanja Turibije je sazvao tri pokrajinska sabora a onaj iz 1583. godine zacrtao je program za pastoralni rad za svu Južnu Ameriku.

Nikola Owen

Svetac, Mučenik

Od desetorice engleskih mučenika što ih je 25. listopada 1970. Pavao VI. proglasio svetim, jedan je brat pomoćnik Družbe Isusove, a to je sv. Nikola Owen. O životu ovoga sveca prije ulaska u Družbu Isusovu godine 1580. ne znamo gotovo ništa, čak niti gdje se rodio ni što je radio. U Družbu je ušao kao brat pomoćnik, i to uvrlo teško doba, kad je u Engleskoj biti isusovac značilo biti spreman na najokrutnije mučeništvo. Bio je čovjek duboke duhovnosti, pobožan i nevin. Uz to je bio izvanredan graditelj pa je u kućama katoličkih velikaša gradio skloništa za svećenike, gdje je katolička vjera stavljena izvan zakona. Svi koji su odbacivali Anglikansku crkvu bili su proganjani. Tako je i Nikola nekoliko puta bio zatvaran ali se svaki put uspio spasiti. Konačno je uhapšen i stavljen na muke kako bi otkrio imena svećenika kojima je gradio skloništa. Nikola je ostao postojan u svim mukama. U strašnim je mukama 2. ožujka 1606. izdahnuo. Njegovi su ga progonitelji oklevetali da je počinio samoubojstvo želeći tako osramotiti njegovu časnu i svetu uspomenu. 

Serapion Thmujski

Svetac Biskup

O ovom, u krugovima učenjaka inače poznatom svecu, prije njegova biskupovanja u Thmuisu (od 340. do 356) zna se samo to da se sa svojim prijateljem Amounom povukao u pustinju te postao jednim od najslavnijih učenika sv. Antuna, pustinjaka. Zato je u povijesti Crkve uvijek uživao veliku popularnost. Sv. Jeronim u svom poznatom djelu O slavnim muževima posvetio mu je jedno poglavlje. Daje mu naslov "skolastik". Hvali njegovu inteligenciju i slavi njegovo prijateljstvo sa sv. Antunom, opatom. Spominje i njegovu spisateljsku djelatnost. 
Serapion Thmujski bio je skupa sa sv. Atanazijem veliki pobornik Nicejskog vjerovanja, dakle, borac za istinu o Kristovu božanstvu. Zbog toga povjesničar Sozomen ubraja Serapiona među slavne ličnosti njegova vremena, a izvješćuje i o tome kako je na čelu delegacije od pet egipatskih biskupa pošao u Carigrad caru Konstansu II. da posreduje u obranu velikog pobornika nicejske vjeroispovijesti sv. Atanazija, koji je bio nepravedno proganjan.

Mauricije Csak

Blaženik

Današnji je blaženik mađarske narodnosti i rođen je u zapadnoj Ugarskoj u vrlo bogatoj obitelji. Oženio se kćerkom kraljeva zamjenika palatina Amadeja Aba ali je taj brak bio kratka vijeka. Već nakon tri godine bračni se drugovi dogovoriše da će poći u dva dominikanska samostana - muški i ženski. Palatin je Aba svoga zeta ipak izvukao iz samostana te ga na silu htio učiniti upraviteljem svojih velikih dobara, no to je bilo uzalud. Zato ga je u Budimu dao zatvoriti. Nakon šest mjeseci Mauricije se oslobodio zatvora te opet pošao k dominikancima. Ovi, poučeni prijašnjim iskustvom te iz straha pred njegovim roditeljima, poslaše ga u svoj samostan daleko u Bolognu. Tamo je uz grob osnivača reda sv. Dominika primio solidnu redovničku formaciju i tek kad je bio zaređen za svećenika, vratio se u svoju domovinu Ugarsku. 
U redu je proživio 30 godina razvijajući veliku djelatnost po raznim samostanima u Ugarskoj. Umro je u samostanu u Gy'ru 20. ožujka 1336. te je ondje i pokopan. Smatra se blaženikom Crkve od godine 1494. 

Josip

Svetac, zaručnik BDM

Sv. Josip, muž Marijin zakonski je otac Isusov. On je zaštitnik hrvatskog naroda. Bio je kraljevskog roda, u njegovo vrijeme vrlo siromašnog. Radio je kao stolar. Sv. Matej apostol i evanđelist kaže za nj da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način je ostala trudna. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti. No kada ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji im se bio izgubio. O kasnijem životu i kada je umro ne znamo ništa.

Ćiril Jeruzalemski

Svetac Naučitelj Biskup

Ćiril je rođen u Jeruzalemu oko godine 315. Roditelji su mu bili kršćani pa su i svoje dijete poučili i odgojili u kršćanskom duhu. Uveden je u monaški život, u poznavanje svetog pisma i raznih crkvenih pisaca. Zaređen je za đakona i svećenika u doba oštrih teoloških raspravljanja, političkih i unutarcrkvenih sukoba. Godine 348. postao je jeruzalemskim biskupom. Jedno je vrijeme vrlo plodno i nesmetano djelovao, ali se kasnije upustio u raspravu s Akacijem iz Cezareje, koji je bio napola arijanac, a smetalo ga je da je I. nicejski sabor u svome 7. kanonu dao počasni primat jeruzalemskom biskupu. Radilo se o posve ljudskom prestižu. Zato je oklevetao Ćirila podvalivši mu vjerske zablude te da je prodao neki dragocjeni crkveni palij. Ćiril je prognan u Tarz. Ondje je svojim propovijedanjem zadobio naklonost kršćanskog puka i biskupa. Oni su u njemu prepoznali pravovjernog biskupa i čovjeka bez mane koji je nevin otjeran u progonstvo. Od 38 godina svoga biskupstva Ćiril je 16 proveo u progonstvu. I. carigradski opći sabor g. 381. priznao mu je pravovjernost i zakonitost biskupovanja na jeruzalemskoj biskupskoj stolici.

Stranice