english deutsch

Terezija od djeteta Isusa

Svetica Naučiteljica Djevica

Terezija se rodila kao deveto dijete bračnoga para Luja-Josipa-Stanislava Martina i Marije-Azelije Guarin 2. siječnja 1873., u punoj radosti božićnoga vremena, u gradiću Alenonu, u Normandiji. Dva dana kasnije bila je krštena dobivši imena Marija-Franciska-Terezija. Imala je divne roditelje, ali toplinu majčina srca nije dugo uživala jer je izgubila dragu majku već 28. kolovoza 1877. Djevojčica tada nije imala još ni 4 godine. Prema njezinu vlastitom svjedočanstvu djetinjstvo joj se dijeli na dva oprečna dijela: najprije na radost, a onda, nakon majčine smrti, na žalost i pretjeranu osjetljivost. Dok joj je još majka bila teško bolesna, Terezija je sa sestricama boravila kod jedne susjede. Ta bi ih ujutro skupila na jutarnju molitvu, a onda otišla. Terezija, još posve malena, no duševno razvijena, razočarano bi primijetila: "O, kod mame nije bilo tako, ona bi skupa s nama molila jutarnju molitvu!"Description: <--break->

Jeronim

Svetac, Naučitelj, Prezbiter

Sveti Jeronim, crkveni otac i naučitelj, kao i Origen prije njega, idući donekle njegovim tragom, bio je čovjek Biblije. Kao prevoditelj i brižan tumač hebrejske istine shvatio je bolje od Origena važnost literarnoga smisla Svetoga pisma, a koji nikad nije dijelio od njegova naravnog i nužnog produžetka, od duhovnoga smisla. Papa sveti Damaz, čiji bijaše tajnik, povjerio je Jeronimu reviziju staroga latinskoga prijevoda Biblije i tako je nastao njegov prijevod Vulgata, po kojoj postade slavan u cijeloj Crkvi. Nakon brojnih putovanja i raznovrsnih aktivnosti, žestoki se Jeronim - poznat po svojim oštrim polemikama - smirio napokon u Svetoj zemlji, gdje je proveo 34 posljednje godine života kraj Gospodinovih jaslica u Betlehemu, moleći, studirajući i upravljajući jednim samostanom. No ni tamo nije posve mirovao od vođenja polemika.

Mihael, Gabriel i Rafael,

Arkanđeli

SVETI MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL, arkanđeli Iz tajne Božje svetosti proizlazi štovanje triju arkanđela, koje danas slavimo, kao i svetih anđela čuvara, koje slavimo 2. listopada. Anđeli kao duhovna bića, unatoč njihovoj službi u povijesti spasenja, već po svojoj biti izmiču svakom povijesnom razmatranju. Zato i ne možemo opisivati njihov život kao što činimo sa životom svetaca. Unatoč tome, na temelju Božje objave možemo ipak o njima nešto reći, isto tako možemo opisivati njihovo štovanje. Činimo to rado, što s cijelom Crkvom danas slavimo njihov blagdan, a i što mnogi vjernici nose njihova imena slaveći danas svoj imendan.

Ime Mihael, u hebrejskom 'Mi ka el', što znači: "Tko je kao Bog?" spominje se u Svetom pismu pet puta.

Vjenceslav

Svetac, Mučenik

Česi svog prvog sveca nazivaju Vaclav. Mi ga prema njemačkom Wenzel zovemo Vjenceslav, a prema staroslavenskom Vjačeslav ili Većeslav. On je bio sin češkoga vojvode Vratislava I. i njegove žene Dragomire, koja potjecaše od zapadno-slavenskoga plemena Stadorane, te unuk vojvode Borivoja i žene mu svete Ljudmile.

Rođen je oko g. 907., a poginuo je g. 929. Prema pisanim izvorima i predaji, Vjenceslav je bio uzorna kršćanskoga života, a u sebi skladno ujedinjavaše dvije misionarske predaje: onu slavensku iz Velike Moravske, gdje su nekoć djelovali sveti Ćiril i Metodije, i onu njemačku iz Regensburga. Mladi je knez imao za ono doba izvanrednu pripravu za svoju buduću vladarsku službu. Prvi kršćanski odgoj nije primio od majke, koja je bila krštena tek u odrasloj dobi, već od bake Ljudmile. Bila mu je to baka po ocu. Od nje je i njezine okoline naučio staroslavenski liturgijski jezik i bio upućen u staroslavensko bogoslužje sv. Ćirila i Metodija. Na želju oca mu Vratislava daljnji je odgoj i izobrazbu primio na dvorcu Budeču, u središnjoj češkoj, od slavenskoga svećenika Učenja. Taj ga je uputio u latinski jezik i knjige. Tu se odlikovao marljivošću i revnošću u svemu onome što je od njega zahtijevao duhovni život.

Vinko Paulski

Svetica

Vinko se rodio najvjerojatnije 24. travnja 1581. Njegovi roditelji bijahu priprosti seljaci. To je seoce godine 1828. u počast svoga najvećega sina prozvano St. Vincent de Paul. Neimaština i bijeda bijahu Vinkove pratilje od malena. Prvi kruh si je zasluživao čuvajući ovce i svinje. Da bi se izvukao iz bijede i materijalno više podigao, roditelji ga odrediše za svećenički stalež. Bilo mu je 15 godina kad je došao u Dax u školu. Marljivo je učio latinski i druge predmete, a za uzdržavanje si je zasluživao kao kućni učitelj djece odvjetnika De Cometa. Tomu se dosjetljivi seljački momak svidio pa je Vinkova oca samo još utvrdio u uvjerenju da je njegov sin sposoban za studij teologije. I stari je prodao par svojih volova da bi njegov sin s tim novcem mogao na Sveučilište u Toulouse i ondje studirao teologiju. Svojom je seljačkom pameću razmišljao da će se ta investicija jednoga dana, kad njegov sin dobije bogatu nadarbinu, posve isplatiti. On će moći pomagati i svojim roditeljima.

Kuzma i Damjan

Sveci, Mučenici

Iako se oko života i mučeništva ove dvojice mučenika splelo mnogo legenda, prema kojima oni bijahu braća ili čak blizanci, liječnici koji su uvijek besplatno liječili, to je izvan svake sumnje njihovo jedinstveno štovanje u Crkvi sve tamo od IV. stoljeća.

Jedno od središta njihova štovanja bio je grad Kyros u sjevernoj Siriji, gdje im je, prema svjedočanstvu mjesnoga biskupa Teodoreta, već u V. stoljeću bila posvećena crkva. U istom je narodu, a nad grobom svetih mučenika, stoljeće kasnije, slavni bizantski car Justinijan podigao veličanstvenu baziliku.

Nikola von Floe

Svetac

Veliki švicarski hodočasnički vlak, pun hodočasnika, među kojima se nalazio i predsjednik Švicarske, jurio je prema Rimu za svetkovinu Spasova 1947., koja je padala na dan 15. svibnja. Toga je dana papa Pio XII. velikom svečanošću proglasio svetim blaženoga brata Klausa, kako ga nazivaju njegovi Žvicarci, te im ga službeno postavio za zaštitnika domovine im Švicarske. »Nikola je vaš svetac«, napisao je sam papa Pio XII. Žvicarcima u predgovoru velike knjige o njihovu svecu.

Nikola se rodio god. 1417. na planini Floe kod Sachselna, u kantonu Obwalden. Otac mu Heinrich von Floe bijaše veoma cijenjen zemljoradnik, pa čak i član kantonske uprave. Publicist Karl Forber duhovito piše o našem svecu Bruderu Klausu: »Intelektualci bi se mogli prestrašiti kad bi čuli da je Klaus odrastao, a da nije naučio ni čitati ni pisati, da je dakle bio pravi analfabet – nepismen čovjek.«

Sergije iz Radoneža

Svetac zaštitnik Rusije

(1314-1392) Prije podnevnog Angelusa 4. listopada 1992. papa Ivan Pavao II. progovorio je s prozora svoje radne sobe okupljenim vjernicima na Trgu sv. Petra u Vatikanu o ruskom svecu Sergiju Radoneškom. Evo što je rekao: "Danas Rusko-pravoslavna crkva slavi 600. obljetnicu smrti sv. Sergija iz Radoneža, poznata kao velikog učitelja monaškog života i zaštitnika Rusije. On je radio ne samo na širenju monaštva i svetosti monaškog života, nego je isto tako postao glasnik kršćanskih vrednota u zemlji, tada ugroženoj raznim unutrašnjim razdorima i vanjskim napetostima. Sergij Radoneški se rodio 3. svibnja 1314. kod Rostowa, a umro 25. rujna 1392. u Troice-Sergijewo-Samostanu, 60 km udaljenom od Moskve. Od g. 1336. živio je kao pustinjak u prašumi kod Radoneža.

Gospa, otkupiteljica robova

SVETKOVINA

Jedan je od najvećih naravnih darova, što ih je Bog dao čovjeku, sloboda. O tome je čovječanstvo uvijek bilo duboko uvjereno. Sve socijalne revolucije imale su uvijek kao cilj slobodu, samo što su je i same nemilosrdno gazile, počinivši pri tom u nebo vapijuće zločine. Zato je i papa Ivan Pavao II. na svome putovanju u Meksiko glasnogovornike nasilne revolucije upozorio na umjerenost.
Najveći je neprijatelj slobode čovjek sam jer: tko je začetnik ropstva, diktatura svih boja i ideologija, ako ne čovjek? Pa kako onda protumačiti tu proturječnost: da čovjek, boreći se s jedne strane za slobodu, s druge je strane sam ruši i gazi? - Tumačimo je čovjekovom sebičnošću, a pogotovo ako se ona pretvori u sustav. Sebičnost je najveći čovjekov neprijatelj jer je najveći neprijatelj njegove slobode.

Lino

Svetac, papa

Lino je bio prvi nasljednik sv. Petra na rimskoj biskupskoj stolici. Za to nam svjedoči najstarija predaja koja seže sve tamo do sv. Ireneja. Prema Liberijanskom katalogu vladao je 11 godina, a prema Euzebiju, crkvenom povjesničaru, 12 godina, i to od 69. do 81. godine.

Sv. Irenej Lina poistovjećuje s osobom koju spominje sveti Pavao u Drugoj poslanici Timoteju: "Pozdravljaju te Eubul, Pudent, Lino, Klaudija i sva ostala braća" (4,21). Liber pontificalis kaže da je Lino bio podrijetlom iz Toskane, sin nekog Herkulana. Kasnija predaja govori da se rodio u Volterri. Otac ga je poslao na nauke u Rim, a ondje ga je obratio sv. Petar, koji ga je uzeo za suradnika te odredio i za nasljednika. Lino je poginuo na današnji dan god. 79. za Domicijanova progonstva, a pokopan je na groblju u Vatikanu. Ime mu je ušlo u rimski kanon mise.

Stranice