english deutsch

Ignacije Lojolski

Svetac

Živio je u jednom prijelomnom razdoblju povijesti kad su veliki moreplovci Kristofor Columbo i Magellan otkrili nove putove i svjetove, kad je srednji vijek bio na zalasku, a rađao se novi, kad je unutar Crkve buknula Lutherova i Calvinova buna i kad je Crkva na nju odgovorila tridentskom obnovom. Tome razdoblju ali i kasnijima Ignacije je udario snažan pečat svoje jake ličnosti.

Iako je Ignacije prije obraćenja bio vojnik, časnik, kako je svome redu dao prilično čvrstu organizaciju, naglasio važnost poslušnosti, mnogi su počeli držati da su isusovci posve vojnički red. No to ne stoji. Ignacije bijaše veoma čovječan, elastičan i više je držao do duha nego do slova, do ljubavi nego do stroge vanjske stege.

Justin de Jacobis

Svetac

Slavimo opet jednog sveca koga je proglasio svetim 26. listopada 1975. papa Pavao VI. To je lazarist, naslovni biskup nipolski i prvi apostolski vikar Abesinije. O njemu je uz druge pisao i poznati kapucin Walbert Bahlmann, generalni tajnik misija kapucinskoga reda. Budući da je sam djelovao kao misionar u Africi, napisao mnoštvo putopisnih studija o Africi, njegov je prikaz lika svetog Justina de Jacobisa veoma značajan i vrijedan povjerenja. Oslanjajući se i na druge vjerodostojne izvore, nastojmo što bolje upoznati toga sveca koga jedan od njegovih prvih životopisaca naziva Abuna Jacob.

Marta

Svetica

Ono najvrjednije što znamo o sv. Marti nalazi se u Evanđelju. Sv. Luka o njoj piše ovako: "Dok su putovali, uđe Isus u jedno selo, gdje ga neka žena imenom Marta primi u svoju kuću. Ona je imala sestru zvanu Marija, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ. A Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem. Ona mu pristupi i reče: 'Gospodine! Tebi nije ništa stalo do toga što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!' 'Marta, Marta! - odgovori joj Gospodin - brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti," (Lk 10,38-42).

Nazarije i Celzo

Sveci Mučenici

Podatke o ovoj dvojici svetih milanskih mučenika zahvaljujemo Paulinu, životopiscu sv. Ambrozija, koji kao očevidac pripovijeda da je taj slavni milanski biskup nakon smrti cara Teodozija, tj. g. 395. pronašao mučenička tjelesa u dva groba izvan grada. Najprije bi pronađeno tijelo sv. Nazarija, nakvašeno krvlju, "a bila je tako svježa kao da je upravo taj dan bila prolivena. I glava istoga, što je od bezbožnih bila odsječena, čitava i netaknuta s kosom i bradom…" A odmah zatim sv. Ambrozije po nekom nadahnuću u susjednom grobu otkri i tijelo svetog mučenika Celza.

Brigita Švedska

Svetica

Prema mišljenju učenjaka Igina Cecchettija sv. Brigita među misticima svih vremena svijetli kao zvijezda prvog reda. Njezino svjetlo neprestano rasvjetljuje noć čovječanstva, a njezine su riječi izvori trajne utjehe i milosti. Cecchetti se čak pita: »Nisu li njezini spisi u vrtu Crkve jedna vječna aleja, koja svijet ispunja miomirisom i koja ga liječi? To potvrđuje sam Gospodin onim riječima što odjekuju još i danas kao nebeski zov suvremenom čovječanstvu: ’Moje riječi nisu kao cvijet što pada na zemlju, već kao plod što ostaje zauvijek.’« Tko misli da je takvo mišljenje o jednoj svetici pretjerano, taj neka u Bibliotheca Sanctorum pročita Cecchettijevu studiju o svetici, opširno i temeljito napisanu na 90 stupaca, a koja obuhvaća svetičino ime, život, objave, svetost i štovanje, te nju kao lik veličine prvog reda. Ako mu ni to još nije dosta, onda neka strpljivo pročita i popis priložene literature o svetici. Od nje ću napomenuti samo veliki svetičin životopis što ga u dva sveska od g. 1941–1943. napisa i izda u Copenhagenu veliki danski pisac i obraćenik Johannes Joergensen. To djelo učeni bolandisti nazivaju »temeljnim«, a da je to zbilja tako dokazuju i prijevodi toga djela na švedski, engleski i talijanski jezik.

Ivan Kasijan

Svetac

Iako Kasijan nije bio originalan mislilac, znao je ono što je čuo i čitao tako vješto oblikovati i napisati da je na taj način, prema mišljenju G. Switeka, postao jednim od velikih religioznih odgojitelja Zapada. Kasijanova je svetost bila priznata od sviju već g. 470. kad je Genadije napisao spis O slavnim muževima u kojem opata samostana Sv. Viktora u Marseillesu jednostavno naziva »sveti Kasijan«. Istim su se jezikom služile i mnoge pape. Sv. Grgur Veliki, pišući opatici Respekti u Marseilles, Kasijana priznaje svecem. Učeni papa Benedikt XIV. u djelu O kanonizaciji svetaca kaže da nije dopustivo dozvati u sumnju Kasijanovu svetost. U tom smislu govore i predaje mnogih mjesnih crkava koje Kasijana od pamtivijeka časte kao sveca. Blagdan mu se ipak ne slavi u općoj Crkvi, što je jednako i za mnoge druge svece, već na današnji dan u Marseillesu, a 28. ili 29. veljače u Grčkoj crkvi.

Liberan

Svetac Biskup

U Stonskom primorju te u Neretvi među kršćanskim je pukom prilično rašireno štovanje sv. Liberana. Nije rijedak slučaj da svećenik, pitajući za posljednju ispovijed, dobije odgovor: »Zadnji put sam se ispovjedio ili ispovjedila za Liberana u Stonu.« Iz toga zaključujemo da je taj svetac ondje, zaista, popularan. Prije II. svjetskoga rata izdao je o njemu knjižicu bosanski svećenik Ambrozije Benković. Na pisanje ga je potaknula baš činjenica štovanja toga sveca u našim jugoistočnim krajevima. Ista činjenica potiče i mene da ga danas spomenem, iako o samome svečevu životu raspolažemo s posve malo povijesnih podataka.

Ilija

Svetac

Danas slavimo u Bosni, Hercegovini i Slavoniji mnogo štovanoga sveca. On je i glavni zaštitnik đakovačke ili bosanske biskupije te crkvene provincije Bosne-Hercegovine. On je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači "Jahve je moj Bog", a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio. Knjiga Sirahova ovako sažima i hvali tu Ilijinu borbu:

"I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.

Modest Andlauer

Blaženik Mučenik

Celestino Testore, DI, pisac u glasovitoj kući revije La Civilità Cattolica, autor mnogih biografija, osobito iz Družbe Isusove, u Biblioteci svetaca, (Prima Appendice, str. 64–65), prikazuje sažeto život oca Modesta Andlauera, misionara i mučenika u Kini, koga je Crkva 17. travnja 1955. proglasila blaženim. Bilo je to za pontifikata Pija XII.

On se rodio u Marijinu mjesecu svibnju, 22. svibnja 1847. u Rosheimu, u Alsahu. Žkolovao se u malom i velikom sjemeništu u Strassbourgu. Privučen isusovačkim načinom života, a osobito Družbinim misijama u dalekim zemljama, 8. je listopada 1877. stupio u Družbu Isusovu. Po završetku isusovačke formacije i studija bio je zaređen za svećenika. Najprije je kao profesor djelovao u Amiensu, Lillu i Brestu. Bilo je to od 1877. do 1882. godine. I to bijaše prvi period njegova života.<--break->

Vladimir

Svetac

Vladimir je bio potomak jedne varjaške obitelji u Kijevu. Sin je kneza Svjatoslava, koga su u proljeće 973. ubili Pečenezi, i Maluše, jedne od sluškinja kneginje Olge, kneževe bake. Vladimir se rodio oko g. 960. Njegovo posve slavensko ime govori da su se Varjazi veoma brzo slavenizirali. Vladimir je vjerojatno bio odgojen i pod budnim okom svoje pobožne bake Olge. Ona je već g. 957. pošla još kao poganka u Carigrad te ondje bila pokrštena. U Kijev se vratila kao veoma revna kršćanka. Sa sobom je povela i nekoliko svećenika te ponijela za bogoslužje potrebne knjige, posuđe i ruho. Olga je sve do svoje smrti g. 969. bila pobožna i zauzeta kršćanka koja je mnogo učinila za pokrštenje svoga naroda. Zbog toga se štuje kao svetica. Blagdan joj se slavi 11. srpnja.

Stranice