english deutsch

Timotej i Tit

Sveci Biskupi

Sveti Timotej i Tit bili su najvjerniji učenici i pomoćnici svetog Pavla. Timotej je rodom iz Listre u Maloj Aziji. Otac mu je bio poganin a majka židovka. Timoteja je obratio sv. Pavao na svom prvom putovanju i on postaje najmiliji učenik. Pratio je Pavla na njegovim putovanjima i proživljavao s njime sve patnje na koje je često nailazio. Nakon Pavlovog procesa u Rimu, Timotej se vraća na istok gdje ga Pavao postavlja za predstojnika crkve u Efezu. Pavao ga u teškim okolnostima drugog rimskog sužanjstva kao najmilijeg i najvjernijeg suradnika poziva u Rim. Pavao Timoteju upućuje čak dvije svoje poslanice. U prvoj ga kao mladog crkvenog starješinu upozorava da bude budan protiv krivih učitelja. U drugoj poslanici sv. Pavao, predosjećajući skori svršetak, potiče vjernog suradnika Timoteja da sve sile posveti Evanđelju te da čuva pravovjerje. Tu poslanicu mnogi smatraju Pavlovom duhovnom oprukom. <--break->

Obraćenje sv. Pavla apostola

Svetac Apostol

Crkva se danas u svojoj liturgiji sjeća jednog događaja opisanog u knjizi Djela apostolska. Poslušajmo o čemu se radi: "Savao pak, sveudilj zadahut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikom svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovog Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlji i začu glas što mu govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' On upita: 'Tko si, Gospodine?' A on će: 'Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.' Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask.

Franjo Saleški

Svetac Naučitelj Biskup

Sv. Franjo Saleški rođen je 1567. godine u plemičkom dvorcu svojih roditelja u Savoji. Roditelji su mu omogućili kvalitetno školovanje. Franjo se u to vrijeme bavio razmišljanjima o kalvinskom nauku prema kojemu je određen broj onih koji će biti spašeni. Franjo se bojao da nije u onom broju koji će biti osuđeni na vječnu propast. Otac mu se silno usprotivio kada je izjavio da želi postati svećenik. Nakon što je završio teološki studij i postao svećenik Franjo odlazi u pokrajinu pored Ženevskog jezera koja je bila središte kalvinizma i tu je ispravno naučavajući uspio vratiti 70.000 duša nazad u katoličku vjeru. Izašavši na glas kao izvanredan dušobrižnik i veliki borac za pravovjerje papa ga imenuje ženevskim biskupom. Kao biskup osniva dvije Družbe i razvija veliku spisateljsku djelatnost. Umire u 55. godini 1622. godine.

Emercijana

Djevica i mučenica

Sv. Emercijana živjela je u Rimu, te je mučena za vrijeme cara Dioklecijana, vjerojatno 305. godine. Predaja govori da je bila rođena sestra sv. Agneze. Neki su pogani htjeli rastjerati ukopnike sv. Agneze čemu se suprostavila Emerecijana, a oni je kamenovaše. Njezino se štovanje širilo već u 4. st. Relikvije su joj u 9. st. prenesene u baziliku sv. Agneze u Rimu.

Zaruke Blažene Djevice Marije sa sv. Josipom

Svetkovina

Neke biskupije, slave danas spomendan Gospinih zaruka sa sv. Josipom. On je biblijski utemeljen jer sv. Matej piše: "S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom" (Mt 1,18). Sv. Luka opisujući navještenje Isusova rođenja, izričito kaže: "Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad, imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip" (Lk 1,26-27). Kod starih Židova zarukama je bio sklopljen brak sa svim pravnim učincima. Po njima je Marija postala prava Josipova žena, samo što je prema običaju ostala kod roditelja još punu godinu dana. U to vrijeme došao je k njoj i anđeo Gabriel da joj navijesti Isusovo rođenje. Zaruke su se kod Židova obavljale veoma svečano predavanjem nekog zlatnog predmeta i to pred dvama svjedocima. Zato su i bile punovrijedne kao samo sklapanje braka.

Marija - majka jedinstva

Svetkovina

Kako se nalazimo u Svjetskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana, kad se naše molitve naročitim žarom dižu prema nebu za ostvarenje Isusove želje izražene na posljednjoj večeri: "Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno, kao mi!" (Iv 17,11) - spomenimo u jednom primjeru i moć zagovora one koju je Gospodin postavio da bude majka svih kršćana! Bilo je to 12. veljače godine Gospodnje 1700. kad se jedan francuski trgovački brod, bogato natovaren dragocjenim teretom, vraćao iz Lisabona u svoju matičnu luku Le Havre. Došavši do rta Finistere naišao je na strašnu oluju, u onim predjelima veoma čestu pojavu. Već je počeo svitati dan, ali je bura bjesnila nesmiljenom snagom prijeteći uništenjem.

Vinko iz Zaragoze

Svetac Mučenik

Sv. Vinko iz Zaragoze, đakon i mučenik pod Dioklecijanom, 304.g. spominje se u Rimskom Martirologiju 22.01. zajedno sa Sv. Anastazijem Perzijskim, poštovan i od Grka 11.Nov. Taj najčuveniji mučenik Španjolske se predstavlja u đakonskoj dalmatici i sa znakom križa, gavrana, rešetaka ili plamena. Čašćen je kao patron Valencije, Zaragoze, Portugala itd. Uzimaju ga za zaštitnika vinari, grnčari i mornari. Ime mu je i u litaniji svih svetih. Njegov životopis se čitao u crkvama Afrike već od kraja 4 vijeka, kako svijedoči sv. Augustin u Ispovijestima 275. Sadašnja Acta SS, III Jan,6 potiču sa kraja osmog ili devetog vijeka i sastavljena su iz tradicije. Anali Boll., I, 259, daju drugačiji životopis. Svi se slažu sa životopisom Prudentisa (P.L.LX, 378). Rođen je u Zaragozi, od oca Eutriciusa (Euthicius) i majke Enole, iz mijesta Osca.

Laura Vicuna

Blaženica

Laura se rodila u gradu Santiago de Chile 5. travnja 1881. Prošlost njezine obitelji maglovita je i puna nejasnoća. Laurin je otac José Domingo Vicuña bio potomak plemićke obitelji i vojni kapetan, koji je zbog političkih razloga oko 1885. bio primoran napustiti glavni grad i pobjeći u neko skrovitije mjesto. Došao je u Temuco, gradić u kojem je upoznao Laurinu majku, Mercedes Pino. Ona je bila građanskoga porijekla i slovila je kao uglađena, elegantna i simpatična žena, ugodne naravi i lijepa glasa. Bila je vrhunski poznavalac krojačkoga zanata i modistica.Ljubav između dvoje mladih i sposobnih ljudi urodila je darom novih života, najprije Laurinim, a četrnaest mjeseci kasnije, i životom njezine sestrice Julije Amande.

Vinko Palotti

Svetac

Životni tijek ovoga sveca odvijao se u vrlo teškim vremenima. U djetinjstvu je doživio da su Napoleonovi vojnici osvojili Rim, papu Pija VI. odveli u sužanjstvo u Francusku a papinsku državu likvidirali. Također doživljava burnu 1848. s revolucijom u Rimu i bijegom Pija IX. u Napuljsko kraljevstvo. Proživljavajući ove velike udarce za Crkvu današnji svetac se još više učvrstio u spoznaji da Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati. Osnovavši Družbu katoličkog apostolata svetac je htio ujediniti sve u apostolskom radu za Crkvu. Težeći za obnovom Crkve piše 1849. pismo dekanu kardinalskog zbora. Svetac nije dočekao I. vatikanski sabor. Umro je 20 godina prije njega, ali je njegovo pismo proučavao ne samo kardinal naslovnik već i papa Pio IX. koji će na svetkovinu Bezgrješne 1869. otvoriti I. vatikanski sabor. Sveti Vinko se posebno odlikovao kao dušobrižnik mladeži, bolesnika i zatvorenika, kao vođa duhovnih vježbi i pučki misionar. Odlikovao se i posebnim mističnim darovima i velikom poniznošću.

Agneza (Janja)

Svetica Mučenica Djevica

Agneza (grč. hagne: čist, nevin; lat. agnus: janje) je prema predaji bila Rimljanka plemenita roda. Krštenje je primila u ranoj dječjoj dobi. Kao djevojčica od 13 g. podnijela je mučeništvo za vrijeme cara Valerijana 258./9., ili Dioklecijana 304. g. Već u IV. st. rašireno je njezino štovanje. Najstarije liturgijske knjige spominju njezino ime u misnome kanonu. Tijekom vremena mnoge legende su ukrasile njezin život. Najraniji umjetnički prikazi Agnezu prikazuju bez ikakvih ikonografskih atributa. Takav lik nalazimo na mramornom oltaru njezine crkve u Rimu izvan zidina. Kasnije uz nju nalazimo i janje prikazano kao simbol Isusa Krista. U pratnji janjeta ona se ukazala svojim roditeljima 8 dana poslije svoje smrti. Umjetnici ju prikazuju kao lijepu i mladu djevojku s bujnom dugom kosom koja skriva njezino golo tijelo. Njezini mučitelji su je htjeli izvrgnuti sramu skidajući joj odjeću. Agneza je molila Boga da joj tijelo ostane netaknuto za Krista. Prema jednoj legendi tada joj je kosa narasla, a s neba je dobila bijelu, sjajnu haljinu.

Stranice