english deutsch

Velika Gospa

BLAGDAN

Među najomiljelije marijanske pučke blagdane spada današnji: Marijino uznesenje na nebo. Još do nedavna naši su se vjernici u Bosni za taj dan spremali devetodnevnim postom. A tko god može, za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u koje marijansko svetište. Zato su naša marijanska svetišta toga dana puna proštenjara, sva raspjevana u dragoj hodočasničkoj pjesmi, ožarena ne samo ljetnim suncem nego još više žarom, molitvom, pobožnošću naših romara. Božji je narod onim svojim vjerničkim osjetilom osjetio da je to dan Marijine slave i zato u molitvi, pjesmi, djelima pobožnosti daje oduška svojoj radosti.

Teologija nas uči da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva.

Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein)

Svetica

Edith Stein u svijetu, a u redu sestra Terezija Benedikta od Križa, bosonoga karmelićanka, rođena je u jednoj židovskoj obitelji 12. listopada 1891. u Breslauu. Bila je posljednje od 11 djece svojih roditelja. Nakon djetinjstva i prve mladosti, proživljene u ozračju istine i molitve, utemeljene na Sv. pismu Starog zavjeta, u dobi od 15 godina, izgubila je vjeru što se, na žalost, naročito u gradovima događa mnogim ljudima. Duh ovoga svijeta, zemaljština, ubija vjeru u sve što je nadnaravno.

Ivan Marija Vianney

Svetac, župnik

Jedva je kojem poniznu, čak i ponizivanu čovjeku pala u dio tolika slava kao Ivanu Vianneyju, koji je rođen 8. svibnja 1786., baš uoči same Francuske revolucije, u Dardillyju kraj Lyona. Seljačka obitelj iz koje potjecaše bijaše duboko kršćanska, otvorena siromasima i prosjacima. Ivan je proveo djetinjstvo i prvu mladost u doba strahovlade francuske revolucije, obrađujući očinska polja. U selu tada nije bilo nikakva učitelja. Kad mu je bilo 11 godina, prvi put se u kući pod starim velikim satom ispovjedio kod jednog svećenika koji je odbio položiti prisegu na revolucionarni ustav. Vianneyjeva je obitelj rado primala takve svećenike jer oni su i u najtežim časovima, uz opasnost od nasilne smrti, ostali vjerni Crkvi.<--break->

Ignacije Lojolski

Svetac

Živio je u jednom prijelomnom razdoblju povijesti kad su veliki moreplovci Kristofor Columbo i Magellan otkrili nove putove i svjetove, kad je srednji vijek bio na zalasku, a rađao se novi, kad je unutar Crkve buknula Lutherova i Calvinova buna i kad je Crkva na nju odgovorila tridentskom obnovom. Tome razdoblju ali i kasnijima Ignacije je udario snažan pečat svoje jake ličnosti.

Iako je Ignacije prije obraćenja bio vojnik, časnik, kako je svome redu dao prilično čvrstu organizaciju, naglasio važnost poslušnosti, mnogi su počeli držati da su isusovci posve vojnički red. No to ne stoji. Ignacije bijaše veoma čovječan, elastičan i više je držao do duha nego do slova, do ljubavi nego do stroge vanjske stege.

Justin de Jacobis

Svetac

Slavimo opet jednog sveca koga je proglasio svetim 26. listopada 1975. papa Pavao VI. To je lazarist, naslovni biskup nipolski i prvi apostolski vikar Abesinije. O njemu je uz druge pisao i poznati kapucin Walbert Bahlmann, generalni tajnik misija kapucinskoga reda. Budući da je sam djelovao kao misionar u Africi, napisao mnoštvo putopisnih studija o Africi, njegov je prikaz lika svetog Justina de Jacobisa veoma značajan i vrijedan povjerenja. Oslanjajući se i na druge vjerodostojne izvore, nastojmo što bolje upoznati toga sveca koga jedan od njegovih prvih životopisaca naziva Abuna Jacob.

Marta

Svetica

Ono najvrjednije što znamo o sv. Marti nalazi se u Evanđelju. Sv. Luka o njoj piše ovako: "Dok su putovali, uđe Isus u jedno selo, gdje ga neka žena imenom Marta primi u svoju kuću. Ona je imala sestru zvanu Marija, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ. A Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem. Ona mu pristupi i reče: 'Gospodine! Tebi nije ništa stalo do toga što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!' 'Marta, Marta! - odgovori joj Gospodin - brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti," (Lk 10,38-42).

Nazarije i Celzo

Sveci Mučenici

Podatke o ovoj dvojici svetih milanskih mučenika zahvaljujemo Paulinu, životopiscu sv. Ambrozija, koji kao očevidac pripovijeda da je taj slavni milanski biskup nakon smrti cara Teodozija, tj. g. 395. pronašao mučenička tjelesa u dva groba izvan grada. Najprije bi pronađeno tijelo sv. Nazarija, nakvašeno krvlju, "a bila je tako svježa kao da je upravo taj dan bila prolivena. I glava istoga, što je od bezbožnih bila odsječena, čitava i netaknuta s kosom i bradom…" A odmah zatim sv. Ambrozije po nekom nadahnuću u susjednom grobu otkri i tijelo svetog mučenika Celza.

Brigita Švedska

Svetica

Prema mišljenju učenjaka Igina Cecchettija sv. Brigita među misticima svih vremena svijetli kao zvijezda prvog reda. Njezino svjetlo neprestano rasvjetljuje noć čovječanstva, a njezine su riječi izvori trajne utjehe i milosti. Cecchetti se čak pita: »Nisu li njezini spisi u vrtu Crkve jedna vječna aleja, koja svijet ispunja miomirisom i koja ga liječi? To potvrđuje sam Gospodin onim riječima što odjekuju još i danas kao nebeski zov suvremenom čovječanstvu: ’Moje riječi nisu kao cvijet što pada na zemlju, već kao plod što ostaje zauvijek.’« Tko misli da je takvo mišljenje o jednoj svetici pretjerano, taj neka u Bibliotheca Sanctorum pročita Cecchettijevu studiju o svetici, opširno i temeljito napisanu na 90 stupaca, a koja obuhvaća svetičino ime, život, objave, svetost i štovanje, te nju kao lik veličine prvog reda. Ako mu ni to još nije dosta, onda neka strpljivo pročita i popis priložene literature o svetici. Od nje ću napomenuti samo veliki svetičin životopis što ga u dva sveska od g. 1941–1943. napisa i izda u Copenhagenu veliki danski pisac i obraćenik Johannes Joergensen. To djelo učeni bolandisti nazivaju »temeljnim«, a da je to zbilja tako dokazuju i prijevodi toga djela na švedski, engleski i talijanski jezik.

Ivan Kasijan

Svetac

Iako Kasijan nije bio originalan mislilac, znao je ono što je čuo i čitao tako vješto oblikovati i napisati da je na taj način, prema mišljenju G. Switeka, postao jednim od velikih religioznih odgojitelja Zapada. Kasijanova je svetost bila priznata od sviju već g. 470. kad je Genadije napisao spis O slavnim muževima u kojem opata samostana Sv. Viktora u Marseillesu jednostavno naziva »sveti Kasijan«. Istim su se jezikom služile i mnoge pape. Sv. Grgur Veliki, pišući opatici Respekti u Marseilles, Kasijana priznaje svecem. Učeni papa Benedikt XIV. u djelu O kanonizaciji svetaca kaže da nije dopustivo dozvati u sumnju Kasijanovu svetost. U tom smislu govore i predaje mnogih mjesnih crkava koje Kasijana od pamtivijeka časte kao sveca. Blagdan mu se ipak ne slavi u općoj Crkvi, što je jednako i za mnoge druge svece, već na današnji dan u Marseillesu, a 28. ili 29. veljače u Grčkoj crkvi.

Liberan

Svetac Biskup

U Stonskom primorju te u Neretvi među kršćanskim je pukom prilično rašireno štovanje sv. Liberana. Nije rijedak slučaj da svećenik, pitajući za posljednju ispovijed, dobije odgovor: »Zadnji put sam se ispovjedio ili ispovjedila za Liberana u Stonu.« Iz toga zaključujemo da je taj svetac ondje, zaista, popularan. Prije II. svjetskoga rata izdao je o njemu knjižicu bosanski svećenik Ambrozije Benković. Na pisanje ga je potaknula baš činjenica štovanja toga sveca u našim jugoistočnim krajevima. Ista činjenica potiče i mene da ga danas spomenem, iako o samome svečevu životu raspolažemo s posve malo povijesnih podataka.

Stranice