english deutsch

Angelo iz Acrija

Svetac

U talijanskoj pokrajini Kalabriji, u mjestancu Acri kod Cosenze, rodio se budući pučki misionar blaženi Angelo. Bilo je to 19. listopada 1669. Roditelji su mu bili Francesco Falcone i Diana, rođena Enrico. Dečko je u svom rodnom mjestu stupio u kapucine te nakon razdoblja neizvjesnosti i straha da neće u sebi moći ostvariti ideale reda, položi ipak god. 1691. redovničke zavjete.
Kao svećenik posvetio se pučkim misijama. Unatoč najboljoj pripravi, njegove su prve propovijedi bijedno zatajile tako da je morao sići s propovjedaonice drugo neobavljena posla. Bio je to za njega pravi "šok". No jednog je dana u svojoj nutrini posve jasno čuo ove riječi:" Ne boj se! Ja ću ti dati dar propovijedanja i od sada će tvoje muke biti blagoslovljene." Angelo je malo zbunjen zapitao: "A tko si ti?" Tada se kao od potresa stresla njegova ćelija i on opet ču glas "Ja sam koji jesam. Od sada ćeš tako propovijedati da će svatko moći razumjeti tvoj govor."

Narcis Jeruzalemski

Svetac, biskup

Sveti Narcis bio je biskup Jeruzalema s kraja II. i početka III. stoljeća. Zbog optužbi za zlodjelo koje nije počinio povukao se u pustinju. Nakon nekog vremena dokazalo se da je Narcis bio nevin. On se tada vratio u svoju biskupiju, stariji i jači i sa još većim oduševljenjem nastavio svoju službu.

Eusebije (biskup Cezareje-Palestine 263.-339.) nas uvjerava da su Kršćani njegovog doba očuvali sjećanja na nekoliko čuda koje je Bog učinio preko svetog Narcisa. Jedno od njih ide ovako; Jedne godine na Uskršnje jutro đakoni nisu imali ulja za svjetiljke u crkvi, a bile se prijeko potrebne taj dan u crkvi. Narcis je poslao one koji su se brinuli o svjetiljkama da otiđu donijeti malo vode iz obližnjeg bunara. Nakon što su oni donijeli vodu, on je predano molio nad vodom i nakon toga rekao im da uliju vodu u svjetiljke; što su oni i uradili. Voda se umah pretvorila u ulje, na sveopće zaprepaštenje svih prisutnih. Nešto tog čudesnog ulja se čuvalo tu kao uspomena na čudo koje je Bog preko svetog Narcisa učinio.

Šimun i Juda Tadej

Sveci, Apostoli

Apostole možemo smatrati veoma povlaštenim ljudima jer su kroz tri godine bili u Isusovoj blizini. On im je bio učitelj i prijatelj, s njim su mogli razgovarati, promatrali su primjer njegova života, trajno su doživljavali najdragocjenije duhovno iskustvo. Ono što je njima dano, dano je i nama samo na jedan drugi način. I mi možemo na jedan duhovan, mističan, kontemplativan način boraviti u Isusovoj blizini, biti trajno povezani s njime, proživljavati pojedine tajne i događaje iz njegova života. Slavljenje blagdana apostola može nam pomoći u tome, može u nama buditi želju da i mi Isusa slijedimo izbliza.

Bonaventura iz Potence

Blaženik

Wilhelm Schamoni u jednoj od svojih hagiografskih knjiga okupio je 94 portreta Božjih. ugodnika. Medu njima se nalazi i slika blaženoga Bonaventure, koji se rodio 4. siječnja 1651. u Potenzi, u južnoj Italiji. Sliku je naslikao neki majstor odmah nakon njegove smrti, koja se zbila na današnji dan god. 1711. u Ravellu kod Amaltija. Ta je slika vjeran odraz blaženikove ličnosti, po njoj znamo kako je izgledao. Carlo Antonio po krštenju proveo je prvih 15 godina života u nevinosti, u vjerskom žaru, čuvajući čistoću srca, koja se tako jasno odražavala i u sjaju njegovih očiju i u crtama njegova lica. Na blagdan Sv. Franje Asiškoga god. 1666. odjenuo je redovničko odijelo franjevca konventualca u Nocera dei Pagani, uzevši ime Bonaventura i postavši vrijedan duhovni sin asiškoga Siromaška.

Krizant i Darija

Sveci

Krizant, istočnjak, obratio je Dariju koja je iz Atene došla u Rim te se s njom oženio. Oboje su za kršćansku vjeru podnijeli smrt.

Njihovo se štovanje proširilo prema sjeveru, osobito a Raveni, a onda i u današnjoj Francuskoj i Njemačkoj. A mučeništvo im je opisano kasnije pa nema povijesne vrijednosti. No njihovu opstojnost svjedoči njihov blagdan koji se slavi već od 450. godine, a navodi ga i Martirologij sv. Jeronima. Znamo da su njihove relikvije g. 844. prenesene u Prun, u tadašnje Franako Carstvo. Kasnije su dospjele u benediktinski samostan Munstereifel (južno od Kolna). Dio je relikvija tih svetaca salzburški nadbiskup Adalwin s hodočašća a Rim god. 830. prenio u Salzburg.

Antun Marija Klaret

Svetac

Antun Marija Claret rodio se 23. prosinca 1807. u Sallentu, u španjolskoj pokrajini Kataloniji. Godine 1835. bio je zaređen za svećenika, a od god. 1843. veoma je uspješno djelovao kao pučki misionar u rodnome kraju. Godine 1849. osnovao je misijsku družbu Sinova Srca Marijina, koji se po njemu u puku nazivaju i klaretinci. Osnovao je i žensku granu te družbe, a nazvao ju je Kćeri Srca Marijina. Učimio je tako jer je bio veliki štovatelj i pobožnik Srca Marijina.

Ivan Kapistran

Svetac

Rodio se g. 1386. u Capistranu, u talijanskoj gorovitoj pokrajini Abruzzo, u obitelji njemačkog podrijetla. Postao je franjevac. Na papin nalog kao jedan od najvećih pučkih propovjednika, obišao je pola Europe. Pobjeda kršćanske vojske nad turskom vojnom kod Beograda 1456. velikim se dijelom ima pripisati njegovoj hrabrosti, zalaganju i žaru. Umro je 23. listopada 1456. u Iloku, u Hrvatskoj, ali se njegovu grobu zameo trag.

Poznati profesor Franz Spirago zorno opisuje kako se mladi pravnik Giovanni da Capestrano odriče ovoga svijeta. To je možda i najveća pouka iz njegova vrlo bogatog života pa ćemo se nastojati u to uživjeti. Moto našeg razmišljanja nek budu riječi proroka Habakuka: "Ja ću se radovati u Bogu Jahvi i kliktat ću u Bogu svojem Spasitelju. Bog Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih, i vodi me u visine" (Hab 3,18-19).

Ivan Pavao II

Svetac papa

Ivan Pavao II. 264. je papa, odnosno 263. Petrov nasljednik. Karol Józef Wojtyła, izabran za Papu 16. listopada 1978., rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyłe i Emilie Kaczorowske, koja je umrla 1929. Njegov stariji brat Edmund, liječnik, umro je 1932., a otac, niži vojni časnik, 1941.

Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama g. 1938. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakowu. Kada su nacisti zatvorili sveučilište g. 1939. mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.

Marija Saloma

Svetica

Majku dvojice apostola Jakova Starijega i Ivana Crkva štuje kao sveticu. Njezino hebrejsko ime Žal6m znači sreću i mir, ono što bismo hrvatski najbolje izrazili pojmom blagostanje. Ono odgovara grčkom imenu Irene, po naški Irena. Saloma je vjerojatno Gospina "sestra", dakle, najbliža rođakinja, o kojoj govori sv. Ivan da je na Kalvariji stajala pod Isusovim križem (Iv 19,25). Marko je naziva Saloma, a Matej "majkom sinova Zebedejevih".

Sveti Marko medu trima ženama mironosicama, koje su na uskrsno jutro žurile prema grobu da pomažu Isusovo tijelo, spominje i Salomu.

Uršula i drugarice

Sveci

Uršula bijaše kršćanska djevica koja je poginula u Kolnu kao mučenica najvjerojatnije u IV. stoljeću. Najnovija iskapanja u crkvi Sv. Uršule u Kolnu pokazala su da je već u rimsko doba nad tri kršćanska groba bila podignuta crkva. Položaj te crkve na jednom rimskom groblju kod novih pregrađivanja i povećavanja crkve pridonio je stvaranju legende o 11.000 djevica, koje da su skupa s Uršulom poginule. Naime, kad su se iskapale jame za temelje nove veće crkve, pronađeno je mnoštvo kostiju. Uršula je bila engleska kraljevska kćerka koja je s brojnom pratnjom pošla na hodočašće u Rim pa su na putu u Kolnu od Huna svi bili pobijeni. To je već druga verzija njezina mučeništva. Uz Uršulu se štuju i njezine drugarice Priska, Eugenija, Grata, Cecilija i Verena. B. Kotting piše: "Jedva da ima mučeničke legende koja je u rajnskoj oblasti toliko potaknula štovanje svetaca kao što je to legendarni izvještaj o mučeništvu svete djevice Uršule i njezinih 11.000 drugarica.

Stranice