english deutsch

Dnevna čitanja

Dj 10

34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

Sulpicij

Svetac Mučenik

Umro 117.g. Jedan od ranih rimskih mučenika. Odsečena mu je glava za vreme Trajana. Obratio se na hrišćanstvo po molitvama sv. Flavie Domicile.

Agneza od Montepulicana

Svetica

Ova je svetica rođena u plemićkoj obitelji u Italiji u drugoj polovini XII. stoljeća. Točan datum rođenja nije poznat. Već s 9 godina Agneza stupa među dominikanke. Pokazivala je izvanredne znakove svetosti, pa su je već s 15 godina sestre izabrale za poglavaricu. Glas se o njoj posvuda vrlo brzo raširio. Stoga jednog dana dođe izaslanstvo iz njezina zavičaja, iz grada Montepulciana, moleći je da se vrati u svoj rodni kraj i ondje osnuje samostan. Svetica je u tome prepoznala Božji glas te pošla u Montepulciano. Ondje je započela s gradnjom crkve i samostana Santa Maria Novella. I tu je izabrana za poglavaricu novonastale redovničke zajednice te je u toj službi ostala sve do svoje smrti 20. travnja 1317. Agneza je bila obasuta mnogim izvanrednim darovima, ali je uza sve to uvijek ostala ponizna i jednostavna, bez uznositosti, što je uvijek znak da je Bog na djelu. Agnezu iz Montepulciana proglasio je svetom 10. prosinca 1726. papa Benedikt XIII. U talijanskoj umjetnosti Agnezu često prikazuju s drugim dvjema kasnijim svetim dominikankama: Katarinom Sijenskom i Ružom Limskom.

USKRS

Najstariji i najveći kršćanski blagdan Uskrs ili Vazam, spomen uskrsnuća Isusa Krista kao temelja kršćanske vjere, slavi se danas među kršćanima diljem svijeta.

Uskrsom se slavi Isusova pobjeda nad smrću i nad grijehom, kao najočitije svjedočanstvo njegova božanstva i ujedno zalog uskrsnuća za vječni život.

U ranokršćansko doba Uskrs se slavio svake nedjelje, a od 2. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvoga proljetnog punog mjeseca, između 21. ožujka i 25. travnja.

Dnevna čitanja

Post 1

1U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. 6I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. 9I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 12I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13Tako bude večer, pa jutro - dan treći. 14I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. 16I načini Bog dva velika svjetlila veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti. 20I reče Bog: "Nek` povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek` polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. 21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 23Tako bude večer, pa jutro - dan peti. 24I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" 27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 29I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
2 1Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.

Velika subota

Velika subota je jedinstven, misteriozan i tih dan. To je dan bez liturgije, što je njegov simbol, znak one nedokučivosti života, koji se održava u sredini između ponornog užasa Velikoga petka i radosti Uskrsa, simbol redovnog životnog stanja koje se smješta ponajviše u sredini, iako je takva sredina prijelaz i samo takva može biti. To znači da stvari mogu dopušteno stajati i ovako.

Možda na leđima već nosimo najružnije svoga života. To, naravno, nije točno, niti je točno na sasvim radikalan način. Jer ono definitivno mora tek doći za sve.

Ali na neki način bi moglo biti i točno da smo možda ‘uspjeli’, kao što običavamo reći; stare rane možda više ne krvare, postali smo skromniji i razumniji u našim zahtjevima, manje zahtjevni prema sebi i drugima, s određenom rezignacijom koja ne šteti puno. To doista može biti neko dobro.

Leon IX

Svetac Papa

Jedan od vrlo zaslužnih papa za obnovu Crkve u XI. stoljeću bio je sveti Leon IX. Pohađajući škole, zbog dobre naravi Bruno, kasniji Papa, stekao je mnogo prijatelja. Postavši svećenikom pozvan je na carski dvor na kojem se susreće s velikim svijetom politike i carstva, a pomalo i Crkve u odnosu prema državi. Za Bruninu osjetljivu narav bilo je bolno saznanje da veliki dio svećenika živi posve svjetovnog duha. Žalio je što car postavlja biskupe i opate kao svoje državne činovnike po principu tko više plati dobije veći položaj. Kada mu je bilo 24 godine poslanstvo grada Toula zatraži od njega da im postane biskup. Car je imao s Brunom druge planove ali on prihvati siromašnu biskupiju na rubu carstva. Kroz pune 22 godine biskupovanja Bruno je ulagao sve svoje snage za dobrobit i obnovu svoje biskupije. U kolovozu 1048. samo nakon 23 dana vladavine umro je papa Damaz II. Pravo imenovanja novog pape imao je njemački car, koji je ujedno bio i rimski car. Car i njegovi biskupi jednoglasno izaberu Bruna koji se tome opirao. U isto vrijeme u rimu su izabrali za papu Halinarda iz Lyona. Bruno je tražio kao preduvjet da prihvati papinstvo da ga za papu izabere i rimski kler i puk. Kao pokornik i hodočasnik Bruno se zaputi u Rim gdje ga puk i kler, potaknut njegovom dobrotom izabere za papu i on uzima ime Leon IX.

Veliki petak

Danas je Veliki petak, dan muke Gospodina našega Isusa Krista. To je jedini dan u godini kada Crkva ne slavi euharistijsku žrtvu. Večeras slavimo samo liturgiju riječi. Bogoslužje je večeras smireno, svečano i dostojanstveno. Večeras sakrament šuti da bi nas uveo u ono veliko, jedinstveno – božanski veliko, što se toga dana dogodilo. Dogodila se najveća, zastrašujuća kenoza – pražnjenje, u povijesti svijeta. (Kenoza: pražnjenje od božanske slave kroz očovječenje radi spasenja ljudi). Onaj koji po naravi bijaše Bog: „Sam sebe oplijeni uzevši lik sluge…poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,6-8). Tu se događa najveće zlo „poniženja:“ uhićenje, proces, osuda i smrt na križu. A zatim zbiva se najveći zaokret, najveće „uzvišenje:“ njega, Krista Isusa „Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno.“ To je, najveće moguće dostojanstvo – proslavio ga je zajedno sa sobom kao Gospodina (Fil 2,6-11). Na Veliki petak slavimo otajstvo vjere.

Veliki petak nije dan sveopće žalosti. Veliki je petak SVEČANI dan – dan pomirenja između neba i zemlje, Boga i čovjeka. Uzdignuti KRIŽ, ukopan je u zemlju i dodiruje nebo. Isus u dubokom predanju i miru svoj život stavlja u ruke Očeve. To je cijena našeg pomirenja.

Veliki je petak dan kad se u povijesti svijeta na križ uzdigla LJUBAV. Stoga je taj dan poziv da Ljubljenomu ljubav uzvratimo. I ne samo to, nego da kao on: ljubimo Boga i ljude.

Dnevna čitanja

Iz 52

13Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit` i proslaviti! 14Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka - 15tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć` ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć` ono o čemu nikad čuli nisu:
53 1”Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?” 2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. 3Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. 4A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 5Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. 6Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 7Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K`o jagnje na klanje odvedoše ga; k`o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. 8Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. 9Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit` su mu usta laži izustila. 10Al` se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit` sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. 11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 12Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

Marija od Utjelovljenja

Blažena

Blažena Marija je rođena 1. veljače 1566. u Parizu te djetinjstvo proživljava u jeku sukoba između kalvinističkih hugenota i katoličke stranke. Djetinjstvo provodi kod sestara klarisa te se u njoj rađa želja za redovničkim životom. Međutim, roditelji su imali duge planove, morala je postati madame Acarie. Iako se udala preko volje, u 30 godina bračnog života bila je uzorna žena i majka, mila Bogu i ljudima. Kroz te je godine učila kako se svetost može postizati i izvan samostana. U tom joj je mnogo pomogao sv. Franjo Saleški, koji ju je duhovno vodio. U jesen 1601. čitala je duhovne spise sv. Terezije Avilske, koji su je tako snažno zahvatili da je odlučila njezinu redovničku obnovu Karmela uvesti u Francusku.

Stranice